Milo Strugar, učenik OŠ “Sutjeska”, pobjednik takmičenja za najljepše pismo

Budućem stanaru moje sobe
Kuća na brdu
81000 Podgorica

Zdravo,

Nadam se da ti je lijepo u mojoj sobi.

Naslijedio si moj dom, pa mogu da ti kažem šta sve uzbudljivo možeš da radiš ovdje. Uživaj u igri, najljepše je dok se igraš sa društvom i trčite ispred kuće za loptom. Gooooll! Igra me uvijek ispuni radošću, a volim i da istražujem jer sam tada uzbuđen i učim nešto novo. Siguran sam da će se i tebi to dopasti.

Kad je kiša, moja soba postaje stadion za fudbal ispunjen vjernim navijačima ili teren za košarku na kojem vlada velika buka. Ponekad se čak pretvara u gradilište sa lego kockicama gdje svaka figurica oživi i krene da nadograđuje sopstvenu kućicu. Može biti i čitaonica sa rasturenim knjigama i časopisima za djecu koji me uvijek vode na nova putovanja kroz nepoznata mjesta. Nedođija čeka samo tebe! Tvojoj mami se nered sigurno neće dopasti, ali nemoj da se čudiš ako je ipak vidiš da se smješka dok te upozorava da moraš da središ sav taj krš i lom.

Po lijepom vremenu uvijek možeš da se penješ po šumici iznad kuće. Moji drugovi i ja tamo gradimo kućicu na drvetu u kojoj ćeš i ti moći da se igraš sa drugarima. Sa drveta se vidi Podgorica, naš prelijepi grad u kojem odrastamo i koji se stalno širi, dok naše brdo ostaje netaknuto. Dok gradimo kućicu na drvetu mi planiramo zajedničke posjete bazenu, zoološkom vrtu ili bioskopu i prepričavamo doživljaje sa treninga i iz škole. Sve to je vrlo zabavno, samo ne zaboravi da se s vremena na vrijeme odazoveš roditeljima koji vas traže i provjeravaju je li sve u redu.

U brdima iznad kuće te čekaju avanture. Divne poljane pune ovaca su pravo mjesto za nove pustolovine. Preko krševitog terena pogled stiže do udaljenih planinskih vrhova. Na njima je često snijeg, što me podsjeća na zimu, sankanje i skijanje. Možeš i da kampuješ na nekom lijepom mjestu pa da uveče posmatraš zvijezde, a danju avione kako prelijeću po vedrom nebu. Želio bih da nebo iznad vas ostane vedro i plavo bez ratnih aviona i tmurnih oblaka koji zaklanjaju sunce.

Ako nemaš drugare, možeš da istražuješ sa svojim kućnim ljubimcem. Moj vjerni pas, Bela, me često prati u avanturama po brdu i ispred mene pronalazi put kroz svo to šiblje i kamenjar. Čim otopli pored kuće se pojavljuju kornjače, leptiri, bogomoljke i puževi, a uz malo sreće uveče možeš da vidiš i nahraniš ježa. Jednom smo iz grada donijeli kornjačicu koju je neko bio nagazio i povrijedio. Nedjeljama sam je njegovao i čuvao dok se nije oporavila. Smjestio sam je u kutiju od cipela, hranio je, mazao joj pukotinu na oklopu sve dok nije zarasla. Povremeno sam je iznosio u baštu sa cvijećem ispred kuće da bi bila na vazduhu i na podlozi koja joj je poznata. Kada se oporavila, pustili smo je u šumu iza kuće da pronađe neku porodicu kornjača i sa njom provede život. Lijepo je imati ljubimca o kojem možeš da se brineš. Nadam se da ti nećeš nailaziti na mnogo povrijeđenih i ostavljenih životinja.

Ispod kućne strehe možeš da slušaš vrapce koji donose ručak vrapčićima. Tata i ja smo im napravili kućicu da se sklone od zimske hladnoće. Sa druge strane prozora posmatra ih moj papagaj Skviki. On, nažalost, mora da bude u kavezu jer u našoj prirodi ne bi mogao da se snađe. Ipak, znaj da je naš dom dovoljno veliki da i on može da ima prostora za let ako su svi prozori zatvoreni. Volio bih da u tvom svijetu sve životinje budu slobodne i srećne kao i mi. Bilo bi vrlo lijepo kad bi sve životinje i ljudi živjeli bez zatvora i kaveza.

Posebna je radost kada ispred kuće visoko na nebu vidiš orla kako se vije. Od njega puno možeš da naučiš o hrabrosti i slobodi!

Možda se moja soba mnogo promijenila, kuća je sigurno sve više okružena drugim kućama, moguće je da se čak i svijet promijenio zbog silnih ratova, ali tebi želim beskrajan prostor za bezbrižnu igru i putovanje kroz predjele u kojima ja provodim djetinjstvo. Uvijek glavu gore i zapamti da se iza svakog ugla nalazi avantura koju pruža ovaj divni kraj!

Tvoj drug za avanture, Milo