Menu Close

Akademik Vlado Strugar, doajen istorijske nauke i istaknuti naučni stvaralac

Vlado Strugar je rođen 28. decembra 1922. godine u Donjim Ulićima. Osnovnu školu je pohađao na Gornjem Ceklinu, a na Cetinju je učio gimnaziju i položio veliku maturu (1941. godine).

U Beogradu je završio Institut društvenih nauka (1953), Višu vojnu akademiju (1957), magistarske studije na Filozofskom fakultetu (1964).

U Moskvi, u Akademiji nauka SSSR, u Institutu slavistike i balkanistike, odbranio je doktorsku disertaciju iz istorijskih nauka (1968. godine).

Bio je učesnik rata za oslobođenje Jugoslavije od fašističkih osvajača (1941–1945). Od 1945. do 1970. godine je oficir u ustanovama vojske za nauku i prosvjetu, pretežno u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu. Imao je čin pukovnika. Više puta je odlikovan za ratne i mirnodopske zasluge. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.

Pisao je pripovijetke.

Posvetio se istoriografskom izučavanju političkih borbi i oružanog ratovanja jugoslovenskih naroda i država u vremenu od 1890. do 1998; Napisao je i objavio pregledne prikaze: o socijaldemokratiji u jugoslovenskim zemljama (1890–1919); o Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1918–1920); o Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu (1941–1945); o otpadničkom smanjivanju Jugoslavije (1988–1992); o politici i državništvu, uopšte, pri nastanku i potom kroz postojanje Jugoslavije (1914–1998).

Uz članke i oglede o primjeni načela istorijske nauke, o nekim pojmovima djelotvorne filozofije politike, o izvjesnom predmetu ustavnog prava, o narodnosnim svojstvima vojinstva, objavio je blizu 150 prikaza i bilježaka o istoriografskim knjigama jugoslovenskih i stranih pisaca.

Njegova naučna djela su prevođena na jedanaest jezika, i to knjige – 14 prevoda, članci – 20 prevoda.

Bio je glavni i odgovorni urednik naučnog časopisa “Vojnoistorijski glasnik” (1963–1967) i zatim “Jugoslavenskog istorijskog časopisa” (1970–1973).

Bio je član van radnog sastava Makedonske akademije nauka i umjetnosti (1981) i Srpske akademije nauka i umetnosti (1994). Bio je pozivni član Udruženja književnika Srbije (1989) i predsjednik Odbora CANU za istorijske nauke (1982–2003).

Bio je među osnivačima te predsjednik Crnogorskog sabora srpske sloge (1992–1997) i član Senata Republike Srpske (1996–2008).

Dobio je nagrade za djela u nauci i esejistici: jugoslovensku Četvrtojulsku nagradu (1969), crnogorsku Trinaestojulsku nagradu (1971), i nagradu „Zlatno pero Srpskog trojstva” Univerziteta u Prištini (1997).

Najvažnije objavljene knjige: Jugoslavenske socijaldemokratske stranke 1914–1918 (1963); Jugoslavija u ratu 1941–1945 (1975); Velika buna Crne Gore 1988–1989 /izbor dokumenata/ (1990); Povelja Jugoslavije: (ustav države i društva) (1990); Srbi, Hrvati, Slovenci i Treća Jugoslavija (1991); Jugoslavija u knjigama istoriografskim (2007); Vladar Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (2010); Doktorat u Moskvi (2011); Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1920) – (koautorstvo) (2011); Drugi svjetski rat – odbrana Jugoslavije (2014), Jugoslavija na strmini Evrope (2014) i Jugoslovenski 1. decembar (2018).

Za redovnog člana Društva za nauku i umjetnost Crne Gore (kasnije Crnogorske akademije nauka i umjetnosti) izabran je 6. marta 1973. godine.

Vlado Strugar je preminuo 24. avgusta 2019. godine u Beogradu, u 97. godini života.

Vlado Strugar je dobitnik brojnih odlikovanja, plaketa i nagrada:

Više podataka o ovim odlikovanjima se može naći na sajtu Srpske akademije nauka i umjetnosti, kojoj je Vlado poklonio sva svoja odlikovanja.

Neke od knjiga koje je Vlado Strugar napisao: