![\"\"](\"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-content\/uploads\/vignette.png\")
Radovan Sekulin imao je sinove Petra i Mihaila. Od Mihaila su Mihailovi\u0107i, a od Petra \u2013 Petrovi\u0107i. Petar je imao Stani\u0161u, a Stani\u0161a Vu\u010detu. Vu\u010deta imade sina Petra, a Petar sinove Vujadina i Draga, od kojih se razvi ogranak Petrovi\u0107i, kako su se prezivali do one kobne vjeridbe \u0160ale \u0110uri\u0161ina sa Stanom, k\u0107erkom Toma Markova Petrovi\u0107a Njego\u0161a, ro\u0111enom sestrom Petra II, onda\u0161njeg gospodara Crne Gore, vjeridbe koja je Strugare ko\u0161tala osjetnih \u017ertava i bila sudbonosna za juna\u010dko ognji\u0161te \u0110uri\u0161e Jovova.<\/p>\n\n\n\n
Petar Vu\u010detin poginuo je 1756. godine. Od njega su ostali sinovi Vujadin i Drago. Vujadin je imao sina Petra (Bela), koji se sa Strugara preseli na Meterize, oko 1790. godine, i koji je imao sinove: Prela, Damjana, Kojicu, Mitra i Anta. Prela je ujeo bijesan pas, pa je od toga umro i od njega nije ostalo nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Pred samu bitku na Krusima 1796. godine, Strugari Prele i Vujadin ulete u Turke i ubiju dva turska barjaktara. Ovo njihovo juna\u0161tvo mnogo doprinosi br\u017eem i lak\u0161em slomu Turaka.<\/p>\n\n\n\n
(Bratstvo Sorat u Ljubotinju \u2013 Rije\u010dka nahija, Crna Gora \u2013 od Jovana Vu\u010dkovi\u0107a, strana 91).<\/p>\n\n\n\n
Damjan Belov (Petrov) imao je sina Nika, a Niko je imao sinove Andriju, Mitra, Gaja i Mihaila.<\/p>\n\n\n\n
Andrija Nikov bio je vrijedan i dobar vojnik. Ranjavan je u borbama 1862., 1876. i 1877. godine na Fundini i \u0160abaji\u0107ima, i od rana je umro. Imao je sinove: Petra, Vukala, Jo\u0161a i Mira\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Petar Andrijin, ro\u0111en 1876. godine, u\u010destvovao je u ratovima od 1912. do 1918. godine i bio dobar i hrabar vojnik. Poslije ustanka 1941. godine je uhap\u0161en i interniran u Albaniju, gdje je ili umro ili poginuo 1942. godine. Imao je sinove: \u0110ura, Milana, Radovana i Vlada.<\/p>\n\n\n\n
\u0110uro Petrov, ro\u0111en 1912. godine na Meterizima, zavr\u0161io je pravni fakultet i radio kao advokatski pripravnik u Beogradu do 1941. godine. \u010clan KPJ je od 1933. godine. Bio je \u010dlan OK KPJ Beograda. Strijeljan je 1941. godine u Beogradu. Progla\u0161en je za narodnog heroja Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n
Milan Petrov je ro\u0111en 1914. godine na Meterizima. Student, u\u010desnik NOB od 1941. godine, oficir JNA. Poginuo je 1945. godine u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n
Vlado Petrov, ro\u0111en 1929. godine, zavr\u0161io je trgova\u010dku \u0161kolu. Invalidski penzioner, \u017eivi u Kuli, u Vojvodini. Ima sinove: \u017darka i Milorada.<\/p>\n\n\n\n
Radovan Petrov, ro\u0111en 1930. godine, izu\u010dio je za in\u017eenjera agronomije. \u017divi i radi u Kuli, u Vojvodini, a ima sina Petra.<\/p>\n\n\n\n
Vukale Andrijin, ro\u0111en je 1883. godinebio je u\u010desnik u ratovima protiv Turaka 1912. i 1913. godine i u Prvom svjetskom ratu od 1914. do 1916. godine. Umro je na putu iz Sjeverne Amerike za domovinu 1931. godine.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161o Andrijin, ro\u0111en 1880. godine, poginuo je u ratu protiv Turaka 1912. godine. Od njega nije ostalo naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Mira\u0161 Andrijin je umro u mladim godinama, tako da ni od njega nije ostalo naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Mitar Nikov je imao sina Marka, koji je ro\u0111en 1903. godine. Bio je u\u010ditelj, a poginuo je 1944. godine. Ima sinove Mom\u010dila i Slobodana, a Slobodan ima sinove Marka i Nikolu.<\/p>\n\n\n\n
Mihailo Nikov je imao sinove Tomana i Veljka. Toman je \u017eivio na Meterizima i bavio se zemljoradnjom, a ima sinove Pavla i Buda. Pavle, ro\u0111en 1942. godine na Metrizima, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu. Budo, ro\u0111en 1949. godine, tako\u0111e je zavr\u0161io srednju \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n
Veljko Mihailov, ro\u0111en 1901. godine na Meterizima, strijeljan je od strane okupatora 8. juna 1944. godine na Rijeci Crnojevi\u0107a. Ima sinove Nikolu i Ljuba. Nikola, ro\u0111en 1938. godine, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu i radi u Titogradu. Ima sina Aleksandra, koji je ro\u0111en 1971. godine. Ljubo, ro\u0111en 1943. godine, tako\u0111e je zavr\u0161io srednju \u0161kolu i radi u Titogradu, a ima sinove Velimira i Igora. Velimir je ro\u0111en 1970., a Igor 1972. godine.<\/p>\n\n\n\n
Gajo Nikov je imao sina Krcuna, koji je u\u010destvovao u ratovima protiv Turaka 1912. do 1913. godine i u prvom svjetskom ratu 1914. do 1916. godine. I\u0161ao je za zaradom u Sjevernu Ameriku, a poslije povratka otuda preselio se u selo Bre\u017eanik kod Pe\u0107i, gdje je kupio dobro imanje i formirao vrlo skroman \u017eivot. Umro je 1961. godine, a ima sinove Bora i Novaka. Boro Krcunov ro\u0111en je 1941. godine, zavr\u0161io je vi\u0161u pedago\u0161ku \u0161kolu. Novak, ro\u0111en 1946. godine u Pe\u0107i, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu i radi u Titogradu. Ima sinove Miroslava i Milana. Miroslav je ro\u0111en 1971. a Milan 1973. godine. Prodali su svoje imanje i preselili se u Titograd.<\/p>\n\n\n\n
Kojica Belov (Petrov) bio je veoma ugledan plemenik, jako bistar i pametan \u010dovjek. Imao je sinove: Bo\u0161ka, Petra, Iva, Joka i Ne\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u0161ko Koji\u010din bio je vi\u0111en i hrabar plemenik. Bio je devet godina u slu\u017ebi kao perjanik \u2013 vladarev tjelohranitelj, a 1856. preselio se s Meteriza u Dodo\u0161e. U \u017dablja\u010dkim livadama 1839. godine posjekao je tursku glavu. U\u010destvovao je u svim ratovima svoga vremena, kao i u mnogim \u010detama. Bo\u0161ko je imao dva sina \u2013 Marka i Filipa, ali od njih nije ostalo nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161ko Koji\u010din je tako\u0111e bio dobar i hrabar plemenik. U\u010destvovao je u \u010detama i ratovima svog doba. U borbi na O\u0161troj ponti 1838. godine posjekao je tursku glavu, kao i 1848. godine. Imao je sinove Stevana i Labuda.<\/p>\n\n\n\n
Labud Ne\u0161kov bio je oficir Knja\u017eevine Crne Gore. Kao mom\u010de u\u010destvuje u ratovima 1875. do 1880. godine, kao i kasnije, 1912 \u2013 1913., i u prvom svjetskom ratu, 1914. do 1916. godine. Svuda se odlikovao kao dobar i hrabar oficir. Za hrabrost je dobio pet odlikovanja, me\u0111u kojima i Zlatnu Obili\u0107a medalju. Imao je sinove: Joka, \u0110ura i Pera. Joko je poginuo od groma na Cetinju, a \u0110uro je umro u Sjevernoj Americi, te od nijednoga nije ostalo nasljednika. Pero ima sina \u010ceda, ro\u0111enog 1947. godine, koji je zavr\u0161io srednju poljoprivrednu \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n
Joko Koji\u010din je ro\u0111en 1828. godine. Bio je uticajna li\u010dnost u plemenu. Njegov \u017eivot je pro\u017eet \u010dojstvom i juna\u0161tvom. Bio je sve\u0161tenik i stotina\u0161 Meteri\u0161ke \u010dete. Osim u mnogobrojnim \u010detama, vidnog udjela uzeo je i u ratovima od 1851. godine, u kojima se odlikovao li\u010dnom hrabro\u0161\u0107u, a naro\u010dito u Ti\u0161ini Omeragi\u0107a pod \u017dabljakom, 1861. godine, gdje je s golim no\u017eem u ruci zastidio \u017eablja\u010dko oru\u017eje i s juna\u010dkim naletom izbavio iz opsade najve\u0107eg ceklinskog junaka Kenja Stankova Jankovi\u0107a, da mu Turci ne odsjeku glavu. Negdje u razgovoru sa Kenjom, upita knjaz za borbu u ti\u0161ini i ko ga izbavi iz te borbe, a Kenjo mu odgovori: \u201cBog i pop Joko Strugar, na o\u010digled \u017dabljaka i obadvije vojske\u201d (\u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d, strana 181, 194 i 215). Istakao se i prilikom zatvora u kuli Sv. petra na Karu\u010du, 1862. godine. Kao \u010dovjek i junak nagra\u0111en je sa jedanaest odlikovanja, me\u0111u kojima i Zlatnom Obili\u0107a medaljom i sa dva Krsta (IV i V stepena) Danilova reda. Njega je knjaz Nikola mnogo volio i \u010desto ga je zvao u dvorac u Rijeci Crnojevi\u0107a, da kod njega provede i po mjesec dana. Jednom prilikom, 1910. godine, knjaz ga je ponudio da bira nagradu kojom da ga obdari \u2013 sablju ili sve\u0161teni\u010dku odje\u0107u, a pop odgovori: \u201cDok sam mogao sam, sam sam bio sablja; sada mi ne treba, pristajem da primim sve\u0161teni\u010dku odje\u0107u\u201d. Kad je po\u0161ao ku\u0107i knjaz mu je dao perjanike da ga isprate (prevezu) do Pavlove strane, a odatle do ku\u0107e na Meterizima svoga hata (konja), uz pratnju dva perjanika. Umro je 1911. godine. Na njegovu sahranu knjaz je poslao izaslanike, komandira Dvorske stra\u017ee \u0110uzu \u0110ura\u0161kovi\u0107a i sve\u0161tenika Iliju Jovi\u0107evi\u0107a, dvorskog sve\u0161tenika. Pored toga, kralj je Strugarima poslao depe\u0161u sa izjavom sau\u010de\u0161\u0107a. Pop Joko je imao sinove Sava i Luku. Oba su poginula na Malim Mikuli\u0107ima 1877. godine, vi\u0161e Gornjeg Bara. Od njih nije ostalo nasljednika, i tako se ugasio juna\u010dki dom popa Joka.<\/p>\n\n\n\n
Ivo Koji\u010din je uzimao u\u010de\u0161\u0107a u ratovima svoga doba. Imao je sina Marki\u0161u, koji je u\u010destvovao u ratovima 1877. do 1880. godine, kada je i ranjavan, a imao je sinove: Mila, Du\u0161ana, Bo\u017ea, Bla\u017ea i Ivana. Bla\u017eo je umro 1924. godine u Sarajevu, dok je slu\u017eio vojsku.<\/p>\n\n\n\n
Milo Marki\u0161in je ro\u0111en 1890. godine na Meterizima. U\u010destvovao je u ratovima protiv Turaka, 1912. do 1913., kao i u prvom svjetskom ratu 1914. do 1916. godine, i bio je hrabar vojnik. Imao je sina \u0110ura, ro\u0111enog 1934. godine na Meterizima. \u0110uro je zavr\u0161io srednju ekonomsku \u0161kolu. Radio je u \u201cRibarstvu\u201d u Rijeci Crnojevi\u0107a, kao \u0161ef ra\u010dunovodstva Gradskog autoprevoza u Titogradu, i bio je \u0161ef finansijskopg poslovanja u robnoj ku\u0107i \u201cBeko\u201d u Titogradu. Poginuo je u saobra\u0107ajnoj nesre\u0107i ispred Beograda, kod Lazarevca, 23. avgusta 1978. godine. Bio je veoma nao\u010dit, pametan, izgra\u0111enog karaktera, a u dru\u0161tvu jako omiljen i po\u0161tovan. Bio je \u010dlan SKJ i aktivni dru\u0161tveno-politi\u010dki radnik. Ima sinove Predraga i Miodraga. Predrag je ro\u0111en 1964., a Miodrag 1970. godine.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017eo Marki\u0161in je ro\u0111en 1896. godine na Meterizima. U\u010destvovao je u ratovima protiv Turaka 1912. do 1913., kao i u prvom svjetskom ratu 1914. do 1916. godine. Prije rata je bio aktivan u Ceklinskim ribolovima, a 1936. godine bio je i njihov starje\u0161ina. Vi\u0161e puta je biran u upravu. Bio je u privremenom odboru, organizovanom na inicijativu KPJ 1935. godine, protiv stare korupciona\u0161ke uprave ribolova. Umro je 19?? godine. Ima sinove Jova i Luku. Jovo, ro\u0111en 1934. na Meterizima, ima sina Dragana, koji je ro\u0111en 1969. godine. Luka Bo\u017eov, ro\u0111en 1945. godine na Meterizima, zavr\u0161io je srednju ekonomsku \u0161kolu i radi u \u201cRibarstvu\u201d u Rijeci Crnojevi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Ivan marki\u0161in je ro\u0111en 1909. godine na Meterizima. U\u010desnik je NOR-a od 1941. do 1944. godine. Kao vodnik poginuo je na Trnovu kod Sarajeva, 1944. godine. Ima sina Radovana, ro\u0111enog 1944. godine na Meterizima, koji je zavr\u0161io srednju \u0161kolu. Radovan ima sina Ivana, ro\u0111enog 1976. godine.<\/p>\n\n\n\n
Du\u0161an Marki\u0161in, ro\u0111en 1904. godine na Meterizima, oti\u0161ao je za zaradom u Sjevernu Ameriku, pa je kasnije pre\u0161ao u Kanadu, gdje je oformio familiju i nije se vra\u0107ao u domovinu. Umro je 1967. godine. Ima sinove Bla\u017ea, Nikolu i Petra, koji \u017eive u Kanadi.<\/p>\n\n\n\n
Pero Koji\u010din ratovao je od 1875. do 1880. godine. Imao je sinove Nikolu i Spasoja (zvanog Baco). Nikola je u\u010destvovao u ratovima 1912. do 1913., kao i u prvom svjetskom ratu, od 1914. do 1916. godine. Imao je sinove Ma\u0161ana i Pera.<\/p>\n\n\n\n
Ma\u0161an Nikolin po\u0161ao je za zaradom u Sjevernu Ameriku i nije se vi\u0161e vra\u0107ao u domovinu. Umro je 1940. godine.<\/p>\n\n\n\n
Pero Nikolin, ro\u0111en 1907. godine na Meterizima, pripadao je naprednom revolucionarnom radni\u010dkom pokretu. Primljen je u KPJ 1933. godine. Bio je \u010dlan Op\u0161tinskog komiteta u Rijeci Crnojevi\u0107a. Kao najstariji \u010dlan KPJ u Meterizima, organizuje partijsku \u0107eliju. Aktivno radi na pripremi ustanka 1941. godine, u kojemu i u\u010destvuje. Bio je partijski rukovodilac odreda \u201cCarev laz\u201d. Poginuo je kao zamjenik komesara \u010dete na Bugojnu, kod Sarajeva, 1942. godine. Na plenumu PK KPJ za Crnu Goru, odr\u017eanom februara 1937. godine, odlu\u010deno je da iz Crne Gore u \u0160paniju po\u0111e 200 boraca. Iz op\u0161tine rije\u010dke odre\u0111eno ih je 12. U ovaj broj Petar nije u\u0161ao, jer je stav Partije bio da ne odlaze jedinci u oca i majke. Petar se ovome usprotivio i energi\u010dno je tra\u017eio da po\u0111e, pa mu je partijsko rukovodstvo obe\u0107alo upu\u0107ivanje sa drugom grupom. Do toga, me\u0111utim, nije do\u0161lo, zbog toga \u0161to je otkriven odlazak, a brod kojim je trebalo da dobrovoljci po\u0111u \u2013 zaplijenjen. (Janko Lopi\u010di\u0107 u knjizi \u201cRevolucionarnom stazom\u201d, strana 86 \u2013 88).<\/p>\n\n\n\n
Spasoje Perov je ro\u0111en 1872. godine na Meterizima. U svojoj 16. godini, kada se osjetio dovoljno odraslim, odlazi na zaradu u Gr\u010dku. Radi na prokopavanju Korintskog kanala, gdje je bilo uposleno dosta Crnogoraca. Zbog bolesti napu\u0161ta posao i vra\u0107a se u Crnu Goru. Po\u0161to je ozdravio, ponovo odlazi, kao mladi\u0107 od 18. godina, ali ovoga puta u Carigrad, smatraju\u0107i da su zdravstveni uslovi tamo bolji. Iz Carigrada je pre\u0161ao u Rusiju, u Baku, a zatim radi na izgradnji Transsibirske \u017eeljezni\u010dke pruge, prvo kao radnik, kasnije kao preduzima\u010d, a na kraju kao trgovac. \u017divio je dugi niz godina u Vladivostoku, bave\u0107i se trgovinom. Nekoliko puta je pro\u0161ao po evropskoj Rusiji, a 1912. godine napu\u0161ta Vladivostok i dolazi u Crnu Goru, da kao dobrovoljac u\u010destvuje u balkanskom ratu, a kasnije i u prvom svjetskom. Izme\u0111u balkanskog i prvog svjetskog rata prelazi u Pe\u0107, gdje se opet bavi trgovinom. Prilikom okupacije Crne Gore, 1916. godine, sa porodicom odlazi u Ulcinj, gdje ostaje do 1928. godine. Tada se seli za Pe\u0107. Nastanio se u selu Gora\u017edovac, na zemlji koju je dobio kao dobrovoljac. Tu je \u017eivio do 1941. godine, kada ponovo odlazi u Ulcinj. Spasoje je politi\u010dki bio opredijeljen kao demokrata, pa ga je KPJ \u010desto koristila u akcijama koje je vodila od izbora 1935. godine pa sve do njegove pogibije. U ustanku 1941. godine, bez ikakve rezerve, opredijelio se za NOB. Zbog toga je decembra 1941. godine uhap\u0161en i upu\u0107en u tiranski pa u bureljski zatvor, u Albaniji, gdje je ostao do juna 1943. godine, kada je utekao iz zatvora. Poslije nekoliko dana je poginuo, u selu Burgajetu, od italijanskih okupatora. Spasoje je imao sinove Vasa, Pavla, Vlada i Voja.<\/p>\n\n\n\n
Vaso Spasojev je ro\u0111en 1915. godine na Meterizima. Sa roditeljima kao dijete, \u017eivio je u Ulcinju, pa u Pe\u0107i (Gora\u017edovac). Bavio se zemljoradnjom. Jo\u0161 u mladim godinama oprdijelio se za napredni revolucionarni radni\u010dki pokret, i kao aktivan omladinac postao je \u010dlan KPJ 1935. godine. Kao aktivni komunista do 1941. godine u\u010destvuje u nizu demonstracija i akcija vo\u0111enih protiv nenarodnog re\u017eima biv\u0161e dr\u017eave. \u010cesto je hap\u0161en i maltretiran od strane \u017eandarmerije i vlasti. Godine 1940\/41 deponovan je u logor politi\u010dkih zatvorenika u Smederevskoj Palanci. U\u010desnik je aprilskog rata 1941. godine, kada biva zarobljen od strane Italijana, na albanskom frontu, pa je u logoru proveo do 19. juna 1941. godine. Tada je pu\u0161ten. Po dolasku u Ulcinj odmah se povezao sa Partijom i aktivno radi na pripremanju ustanka. Po ustanku, u kojemu aktivno radi i u\u010destvuje, po direktivi Partije ostaje na terenu, i kao partijska veza radi sa pokretom u Albaniji (Skadar). Prilikom pretresa Vasove ku\u0107e razvila se borba izme\u0111u partizana i italijanskih karabinjera. Tada je jedan partizan poginuo a jedan karabinjer \u2013 Italijan ranjen. Vaso je uspio da pobjegne, a poslije toga, po direktivi Partije, prelazi u Crmnicu. Tom prilikom je od Glavnog \u0161taba za Crnu Goru dobio zadatak da uspostavi vezu (kontakt) sa albanskim NOP i CK KP Albanije. Na takve zadatke je i\u0161ao nekoliko puta i vra\u0107ao se donose\u0107i izvje\u0161taje, i to je tako i\u0161lo sve do marta, kada je i\u0161ao starom vezom ne znaju\u0107i o promjeni situacije u Crnoj Gori i o pokretu nacionalista (\u010detnika). Dolazi u Vranjinu, a tu ga nacionalisti sa jo\u0161 dva druga hvataju i predaju Italijanima u Rijeci Crnojevi\u0107a. Italijani su ga 27. marta 1942. godine strijeljali.<\/p>\n\n\n\n
Pavle Spasojev je ro\u0111en 1917. godine u Ulcinju. Kao dijete, sa svojim, preselio se u Pe\u0107 (u Gora\u017edovac). Kao radnik pri\u0161ao je URS-evim sindikatima, te je 1936. godine pripadao naprednom radni\u010dkom pokretu. U toku rata je uhap\u0161en i politi\u010dki sumnjiv, sproveden na prisilan rad u Borski rudnik. Odatle je utekao i stavio se oslobodila\u010dkom pokretu na raspolo\u017eenje, po\u0161to je sa njim brzo uspostavio vezu. Poslije oslobo\u0111enja radio je na vi\u0161e mjesta u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Zbog bolesti jedno vrijeme radi u Ulcinju pa se ponovo vra\u0107a u Novi Sad, gdje ostaje da stalno \u017eivi. Zavr\u0161io je prvi stepen parvnog fakulteta u Beogradu. \u010clan KPJ od 1945. godine.<\/p>\n\n\n\n
Vlado Spasojev je ro\u0111en 1920. godine u Ulcinju. Sa porodicom se 1928. godine preselio u Pe\u0107, u Gora\u017edovac. Izu\u010dio je zanat i bio auto-mehani\u010dar. Radni\u010dkom pokretu pristupio je u mladim godinama, a u SKOJ je primljen 1938. godine. Bio je \u010dlan Mjesnog komiteta SKOJ-a od 1939. do 1941. u Pe\u0107i, a za \u010dlana KPJ primljen je maja 1940. godine. Poslije kapitulacije biv\u0161e dr\u017eave preselio se u Ulcinj, gdje se odmah uklju\u010dio u pripreme za ustanak. Tada mu je povjerena du\u017enost sekretara Op\u0161tinskog komiteta SKOJ-a. Uhap\u0161en je decembra 1941. godine, i bio je u zatvoru u Tirani i Burelima. U junu 1943. godine pobjegao je iz zatvora i priklju\u010dio se albanskim partizanima, gdje je ostao do konca septembra, kada je po direktivi Partije pre\u0161ao u makedoniju i stupio u jedinicu koja je u\u0161la u sastav Prve makedonsko-kosovske brigade. Kao komesar \u010dete ranjen je 8. januara 1944. godine u Gr\u010dkoj.<\/p>\n\n\n\n
Poslije povratka iz bolnice, nakon godinu dana, postavljen je za komesara 8. artiljerske baze u Skoplju, a kasnije je imenovan za sekretara komiteta i za pomo\u0107nika na\u010delnika za kadrove pri glavnom \u0161tabu Makedonije. U isto vrijeme bio je i \u010dlan Gradskog komiteta Skoplja. U maju iste godine prelazi u CK KP Makedonije, kao instruktor i na\u010delnik Instruktorske uprave. Na I kkongresu KPM izabran je za \u010dlana CK KPM. Poslije prelazi na rad u Crnu Goru, gdje je izabran za \u010dlana CK KP \u2013 na Drugom, Tre\u0107em, \u010cetvrtom i \u0160estom kongresu, kada je izabran i za \u010dlana Predsjedni\u0161tva CK KP Crne Gore. U istom ovom periodu bio je instruktor u CK KP Jugoslavije, kao i sekretar Sreskog komiteta u Baru. Dva puta je biran za \u010dlana Izvr\u0161nog vije\u0107a Crne Gore. Dva puta je bio predsjednik domova Skup\u0161tine SR Crne Gore. Od 1947. godine je predsjednik Republi\u010dkog odbora SUBNOR-a Crne Gore. Zavr\u0161io je Visoku partijsku \u0160kolu \u201c\u0110uro \u0110akovi\u0107\u201d i Visoku \u0161kolu politi\u010dkih nauka. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine. Ima \u010din rezervnog pukovnika. za ratne i mirnodopske zasluge dobio je vi\u0161e odlikovanja (Orden Republike sa zlatnim vijencem, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden rada sa crvenom zastavom, partizansku zvijezdu drugog reda i Orden za hrabrost).<\/p>\n\n\n\n
Vojo Spasojev je ro\u0111en 1923. godine u Ulcinju. Iz Ulcinja se u sastavu porodice preseljava u pe\u0107, u Gora\u017edovac. Bio je \u0111ak i napredni omladinac. \u010clan SKOJ-a je od 1940. godine. Poslije kapitulacije biv\u0161e dr\u017eave prije\u0161ao je u Ulcinj, gdje je kao skojevac aktivo radio sve do hap\u0161enja 28. decembra 1941. goine. Tada je sproveden u zatvor u Albaniju. Pobjegao je iz zatvora Bureli u junu 1943. godine, priklju\u010dio se albanskim partizanima i sa njima u\u010destvovao u borbama. U septembru 1943. godine po direktivi odlazi u sastav bataljona \u201cBoro Vukmirovi\u0107\u201d u Makedoniju. Poginuo je u novembru 1943. u okolini Debra, u Makedoniji.<\/p>\n\n\n\n
Mirko Belov (Petrov) imao je sinove \u0110ura i Lazara, koji su se 1880. godine preselili s Meteriza u Dodo\u0161e. Obojica su ratovali od 1861. do 1880. godine. Lazar se nije \u017eenio.<\/p>\n\n\n\n
\u0110uro Mirkov je imao sinove Filipa, Nikolu (Niku) i Mi\u0107una. Filip \u0110urov je bio u Sjevernoj Americi, od 1912. do 1916. godine. Imao je sina Marka, koji je u\u010destvovao u borbama protiv Turaka 1912. i 1913. godine, kao i u prvom svjetskom ratu. Imao je sinove \u0110oka i Radovana.<\/p>\n\n\n\n
\u0110oko je ro\u0111en 1928. godine u Dodo\u0161ima. Radio je kod ribarskog preduze\u0107a \u201cRijeka Crnojevi\u0107a\u201d. Ima sinove \u017darka, Nikolu i Marka. \u017darko je ro\u0111en 1947. godine, a izu\u010dio je zanat za metalostrugara. Nikola je ro\u0111en 1954. godine, a izu\u010dio je za voza\u010da. Marko je ro\u0111en 1958. godine, a izu\u010dio je za metalostrugara. Porodi\u010dno \u017eive u Gori\u010danima, u Zeti.<\/p>\n\n\n\n
Radovan Markov, ro\u0111en 1931. godine, bio je u slu\u017ebi JNA kao podoficir. Poginuo je od zemljotresa u Skoplju 1963. godine. Ima sina Du\u0161ana, ro\u0111enog 1957. godine, koji studira i \u017eivi kod strica \u0110oka.<\/p>\n\n\n\n
Nika \u0110urov, ro\u0111en 1864. godine, i\u0161ao je za zaradom u Gr\u010dku, Tursku, Albaniju i Sjevernu Ameriku. U\u010desnik je u prvom svjetskom ratu 1914. i 1915. godine. Umro je 1936. godine. Imao je sinove \u0110ura i Jovana. Jovan je umro kao dijete.<\/p>\n\n\n\n
\u0110uro Nikin, ro\u0111en 1908. godine, \u017eivi u selu Dodo\u0161i, a ima sinove Bla\u017ea, Mihaila i Vida. Mihailo je ro\u0111en 1946. godine, a poginuo je na odslu\u017eenju vojnog roka 1967. godine u Puli.<\/p>\n\n\n\n
Vido \u0110urov, ro\u0111en 1942. godine, izu\u010dio je za ma\u0161inskog tehni\u010dara, a ima sina Igora. \u017dive u Titogradu.<\/p>\n\n\n\n
Bla\u017eo \u0110urov, ro\u0111en 1948. godine, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu, a radi i studira u Titogradu.<\/p>\n\n\n\n
Mi\u0107un \u0110urov je umro bez naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Anto Belov (Petrov) je bio hrabar \u010dovjek. U\u010destvovao je u borbama na Martini\u0107ima i Krusima 1796. godine, kao i u mnogim \u010detovanjima. Poginuo je u borbi s Ljubotinjanima na Grebenu, iznad Mracelja, 1822. godine. Imao je sina Milo\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Milo\u0161 Antov se preselio s Meteriza u Mracelje, a odatle u Rijeku Crnojevi\u0107a, gdje je i umro. Bio je vrlo pouzdan i hrabar borac. Ratovao je u bojevima od 1840. do 1880. godine. Bio je u gardi Knjaza Danila. Odlikovan je Hrabrom medaljom. Imao je sinove Sava, Grujicu i Krcuna.<\/p>\n\n\n\n
Savo Milo\u0161ev je poginuo u Anamalima 1877. godine. Bio je jedan od najuglednijih momaka Ceklina i do krajnosti hrabar. Na Fundini je 1876. godine posjekao \u010detiri turske glave, a jednu u Anamalima, gdje je i poginuo. Od njega nije ostalo nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Krcun je umro u Mraceljima, a imao je sina Nikolu, koji je umro u Azletanu, u Sjevernoj Americi, 1907. godine. Od njega nije ostalo nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Grujica Milo\u0161ev se preselio iz Rijeke na Meterize, kod ro\u0111aka. Bio je u svim ratovima toga vremena, i pokazao se kao hrabar borac i omiljen gra\u0111anin. Za ratne vrline u borbama 1876 \u2013 1880. godine odlikovan je ordenom. Umro je na Meterizima. Nije imao nasljednika.<\/p>\n\n\n\n
Drago Petrov, drugi sin Petra Vu\u010detina, odselio se sa Strugara u Rva\u0161e i naselio se na Braji\u0107kom \u017edrijelu. Poginuo je u borbi sa Turcima, u selu Bobija, u drugoj polovini XVIII vijeka.<\/p>\n\n\n\n
Imao je sinove Jovana i Ivana, koji su na tome usamljenom mjestu \u010desto dolazili u sukob sa Turcima i Le\u0161njanima. Jovo je bio vrlo hrabar i otmen. Posjekao je tursku glavu u borbi na Bobiji, oko 1880. godine. Imao je sinove \u0110uri\u0161u, Savi\u0107a, Andriju, Laza i Nikolu.<\/p>\n\n\n\n
\u0110uri\u0161a Jovov je bio na glasu i ugledan plemenik. \u017divio je odvojeno od bra\u0107e, na Strugarima. U juna\u0161tvu se istakao u borbama na Martini\u0107ima i na Krusima. U prvoj borbi je posjekao tri, a u drugoj pet turskih glava, i zarobio sablju i konja (Labuda) Mahmut-pa\u0161e, kojega je darovao vladici Petru I. U\u017eivao je veliki glas zbog svog \u010dojstva i juna\u0161tva. Sprijateljio je svoje ognji\u0161te sa vladi\u010dinim domom Petrovi\u0107a (za veliko zlo, iskop i ugled potomstva). Imao je dva sina, Luku i Sava (\u0160alu), kao ijedna dva brata u Ceklinu, po svim dobrim osobinama.<\/p>\n\n\n\n
Luku \u0110uri\u0161ina su ubili ro\u0111aci, Savo Daji\u010din i Ma\u0161o Mi\u0107unov, i to po nalogu \u201cs vrha\u201d. \u0160ala je strijeljan na Viru Crmni\u010dkom 1850. godine, po nalogu vlastodr\u0161ca Petra II i brata mu Pera Petrovi\u0107a, zbog vjeridbe sa sestrom vladike Rada i ubistva vojvode Peri\u0161e \u0110ura\u0161kovi\u0107a. \u0160ala \u0110uri\u0161in je bio perjanik vladi\u010din, a zatim plemenski kapetan. Cijela trageija ovoga doga\u0111aja dobro je opisana u \u010detvrtoj knjizi Marka Vuja\u010di\u0107a (str. 174, 187, 176 i 177).<\/p>\n\n\n\n
Od \u0160ale nije ostalo nasljednika, a Luka \u0110uri\u0161in je imao sina Bogdana, koji se po razuru doma i ognji\u0161ta i pogibije oca i strica preselio u Dodo\u0161e. Bogdan je imao sina Jova, koji je 1906. godine po\u0161ao za zaradom u Rusiju. Za vrijeme balkanskih ratova, 1912. i 1913. godine, do\u0161ao je i u\u010destvovao u borbama. Po zavr\u0161etku rata vratio se u Rusiju i nastanio se u Poltavi, gdje se i o\u017eenio. Vi\u0161e se nije vra\u0107ao u domovinu.<\/p>\n\n\n\n
Savi\u0107 Jovov je \u017eivio u Rva\u0161ima, a imao je sinove Stanka, Mila i Ivana. Stanko je imao sinove Ma\u0161ana i Stevana. Ma\u0161an je umro u Korintu, u Gr\u010dkoj. Bio je pouzdan i hrabar vojnik, za \u0161ta je i odlikovan.<\/p>\n\n\n\n
Stevan Stankov je 1874. godine po\u0161ao u Carigrad. Po\u0161to je Rusija objavila Turskoj rat 1874. godine prije\u0111e u Rusiju i stupi u njenu vojsku. U te\u0161koj borbi prilikom forsiranja Dunava te\u0161ko je ranjen, a po ozdravljenju ponovo se priklju\u010dio vojsci generala Skobaljeva. Prilikom napada na Plijevnu ponovo se ranjava i dugo se od toga lije\u010dio. Za istaknutu hrabrost, pored ostalih sedam ordena, odlikovan je \u0110or\u0111evim krstom s ma\u010devima, Krstom sv. Stanislava i sv. Ane. Pored invalidske potpore, u\u017eivao je do\u017eivotnu apana\u017eu od 200 rubalja mjese\u010dno. Umro je u Tesaliji, 1896. godine.<\/p>\n\n\n\n
Milo Savi\u0107ev je poginuo pod Dodo\u0161ima 1850. godine. Ubili su ga \u0110ura\u0161kovi\u0107i radi osvete vojvode Peri\u0161e Marki\u0161ina, kojega je ubio \u0160ala \u0110uri\u0161in. Bio je jedan od najgorostasnijih ljudi u Crnoj Gori. Bio je i hrabar, pa se \u010desto u narodu \u010dulo \u201cDa si kao Milo Savi\u0107ev Strugar\u2026\u201d Imao je sinove Rada i Novicu. Novica je umro bez naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Rade Milov je u\u010destvovao u ratu 1880. godine. On je po svim osobinama, a osobito po hrabrosti i gorostasnosti, naslijedio oca. Za hrabrost je odlikovan. Imao je sinove Nikolu i Iliju. Nikola je kao mom\u010de od 16 godina oti\u0161ao u Bugarsku. Nastanio se u Velikom Trnovu, gdje se i o\u017eenio. O njemu se vi\u0161e ne zna, jer se nije vra\u0107ao u domovinu.<\/p>\n\n\n\n
Ilija Radev je 1899. godine po\u0161ao u Anadoliju, odakle je 1905. godine uzeo u\u010de\u0161\u0107a u rusko-japanskom ratu u Mand\u017euriji, te je u\u010destvovao u mnogim okr\u0161ajima. Za hrabrost pokazanu pred Portaturom, Miugdenom i Stolovom Stopkom nagra\u0111en je ruskim ordenom sa diplomom. Po svr\u0161etku rata prije\u0161ao je u Sjevernu Ameriku, odakle se vi\u0161e nije vra\u0107ao.<\/p>\n\n\n\n
Ivo Savi\u0107ev je poginuo 1861. godine. Imao je sina Jo\u0161a, koji je poginuo za balkanskog rata u Barbalu\u0161i, 1912. godine. Jo\u0161o je imao sina Iliju, koji je ro\u0111en 1898. godine. Ilija je u\u010desnik balkanskih ratova 1912. i 1913. godine, kao i prvog svjetskog rata 1914. do 1916. godine. Ima sina Luku, ro\u0111enog 1924. godine. Luka je zavr\u0161io srednju \u0161kolu i radio je u Sekretarijatu za unutra\u0161nje poslove SR Crne Gore u Titogradu. Ima sinove Veselina i Miodraga. Miodrag, ro\u0111en 1952. godine, zavr\u0161io je srednju \u0161kolu i radi u Televiziji u Titogradu, a Veselin je ro\u0111en 1960. godine, i studira.<\/p>\n\n\n\n
Andrija Jovov bio je \u010dovjek srednjeg rasta, po\u0161ten i skroman. Za vrijeme vladike Petra I imao je neku bijedu i napast od gorostasnog i nadrtog Gor\u010dila Kraljevi\u0107a iz Dru\u0161i\u0107a. Jednom prilikom do\u0111u u sukob, i Gor\u010dil ga pozove na megdan. Megdan je podijeljen u Karu\u010dkoj skali, pored Pipca, u prisustvu \u0111evera (zamjenika) i mnogih ceklinskih bratstvenika. Andrija ovom prilikom odsije\u010de Gor\u010dilu desnu ruku i ugrabi mu i ma\u010d i odsje\u010denu ruku. Andrija je umro 1873. godine, te od njega nije ostalo naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Lazo Jovov je ranjen na Krusima, 1796. godine, u borbi protiv Turaka, i od tih rana je do\u017eivotno ostao gluv. Od njega nije ostalo naslje\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Nikola Jovov je imao sinove Marka i Filipa. Marko je strijeljan 1849. godine, po naredbi vladike Rada i brata mu Pera Petrovi\u0107a, po\u0161to ga je izdao kum \u0160utan Vuk\u010dev \u0110ura\u0161kovi\u0107. Strijeljan je zato \u0161to je postojala bojazan da \u0107e Marko iz osvete bra\u0107e ubiti kojega od pomenute bra\u0107e Petrovi\u0107a (Marko je zaista bio hrabar, ohol i odlu\u010dan \u2013 \u0161to re\u010de ne pore\u010de).<\/p>\n\n\n\n
Filip Nikolin je poginuo u Vranjini 1861. godine. Ceklinjani su tada napali kulu (utvr\u0111enje)Osman Kuke i kada su je bili zapalili, Osman je poveo pregovore. U toku tih pregovora Puro Golubov Strugar ubije jednog Tur\u010dina, a Osman Kuka ubije Filipa. (Osman je bio zapovjednik kule, pa kad je vidio da od pregovora vi\u0161e nema ni\u0161ta, kao junak je sko\u010dio u vatru i izgorio sa cijelom posadom od \u010detrdeset vojnika).Od Filipa nije ostalo nasljednika, te tako od brojne porodice Jova Dragova osta samo potomstvo Jova Bogdanova u Poltavi u Rusiji, Ilije Radova u Sjevernoj Americi i Ilije Jo\u0161ova na Karu\u010du (\u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d, strana 260 \u2013 262). Sve ostalo potomstvo i juna\u010dko ognji\u0161te Jovana Dragova uni\u0161ti\u0161e vladika Petar II i njegov brat Pero, iz straha svome \u017eivotu, a zbog nesre\u0107ne vjeridbe \u0160ale \u0110uri\u0161ina sa sestrom vladike Rada.<\/p>\n\n\n\n
Ivan Dragov, drugi sin Draga Petrova, \u017eivio je na Strugarima, na mati\u010dnjaku svojih predaka. Tu je i umro. Imao je sinove \u0110uka, Pe\u0161a i Vukicu. \u0110uko je umro na Strugarima, a imao je sinove Sava i Stevana. Stevan je u borbi s Turcima na Poselju, u Vranjini, 1842. godine posjekao tursku glavu. Poginuo je 1843. godine.<\/p>\n\n\n\n
Savo se preselio sa Strugara u Rva\u0161e, i tamo je 1876. godine umro. Bio je istinit, po\u0161ten i hrabar ratnik. Odlikovan je Srebrnom medaljom za grahovsku bitku 1858. i 1862. godine. Imao je sinove Vuka i Stevana. Oba su putovala za zaradom u Arabiju, gdje je Stevan umro od kuge.<\/p>\n\n\n\n
Vuko Savov, ostav\u0161i bez brata, vratio se u Crnu Goru poslije 18 godina. Vratio se u vrijeme balkanskog rata, 1912. godine, u kojemu i u\u010destvuje, kao i u prvom svjetskom ratu. Imao je sina Mila, sa kojim je zajedno u\u010destvovao u tri rata od 1912. do 1913. godine. Milo je ro\u0111en 1895. godine u Rva\u0161ima, a oti\u0161ao je u Ju\u017enu Ameriku 1930. godine, pa se vratio ku\u0107i 1959. godine. Umro je 1981. godine. Imao je sinove \u0110or\u0111iju, Jovana i Sava i k\u0107erke Jovanku, \u0110or\u0111inu i Milku.<\/p>\n\n\n\n
\u0110or\u0111ija Milov je ro\u0111en 1925. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, i kasnije vi\u0161u stru\u010dnu \u0161kolu. U\u010desnik je NOR od 1944. godine, gdje je i ostao sve do oslobo\u0111enja 1945. godine. Radio je na vi\u0161e mjesta. Bio je sekretar sreskog komiteta omladine u Cetinju. Radio je u medicinskom centru, i bio je na\u010delnik unutra\u0161njih poslova u Op\u0161tini Kotor. Umro je u Kotoru, u novembru 2010, godine. Ima sina Zdravka i k\u0107erku Ljilju.<\/p>\n\n\n\n
Zdravko je ro\u0111en 1954. godine, \u017eivi i radi u Kotoru, o\u017eenjen je i ima sina Milo\u0161a i k\u0107erke Sonju i Jelenu.<\/p>\n\n\n\n
Jovan (Jovo) Milov je ro\u0111en 1928. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, a malu maturu na Cetinju. Izu\u010dio je \u0161kolu rezervnih oficira i imao je \u010din kapetana I klase. Radio je kod autobuskog preduze\u0107a \u201cTara\u201d u Cetinju. Nakon penzionisanja je \u017eivio u Rva\u0161ima, gdje je i umro u avgustu 1985. godine. Iz dva braka ima petoro djece; sa prvom \u017eenom, Stankom (ro\u0111enom Vukmirovi\u0107), ima sinove \u017darka i Rajka, i k\u0107erke Radmilu i Vesnu; u drugom braku, sa Danicom (ro\u0111enom Radulovi\u0107), ima sina Vuka.<\/p>\n\n\n\n
\u017darko je umro kao dijete, sa nepune tri godine.<\/p>\n\n\n\n
Rajko je ro\u0111en 1952. godine. Studirao je u Beogradu i izu\u010dio za ma\u0161inskog in\u017eenjera, nakon \u010dega je nastavio da \u017eivi i radi u Beogradu, gdje je zasnovao porodicu, i ima k\u0107erke Jasminu i Anu. Po\u010detkom devedesetih godina je oti\u0161ao u insotranstvo, najprije u Kanadu, zatim u Katar, pa u Kazahstan, gdje i sada \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
Vuko je ro\u0111en 1975. godine u Cetinju. Osnovnu \u0161kolu je zavr\u0161io u Rva\u0161ima, a Gimnaziju u Podgorici, gdje je i diplomirao neorgansku hemijsku tehnologiju. Sada \u017eivi i radi u Podgorici. O\u017eenjen je i ima sina Mila, ro\u0111enog 2013. godine.<\/p>\n\n\n\n
Savo Milov je ro\u0111en 1930. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. Bio je na vi\u0161e radnih akcija u toku izgradnje zemlje. Radio je kod \u201cRibarstva\u201d u Rijeci Crnojevi\u0107a i \u201cJugopetrol Kotor\u201d u Titogradu, gdje je i penzionisan. Umro je u avgustu 1995. godine, ne ostaviv\u0161i potomke za sobom.<\/p>\n\n\n\n
Vukica Ivanov je poginuo na O\u0161troj Ponti, na Skadarskom jezeru, 1836. godine. Imao je sina Ivana, koji se 1870. godine preselio sa Strugara u Rva\u0161e, na Braji\u0107ko \u017edrijelo. Poginuo je na Fundini, 1876. godine. Za zasluge u borbama 1858. i 1862. godine odlikovan je Srebrnom medaljom. Imao je sina Pera.<\/p>\n\n\n\n
Pero Ivov je oti\u0161ao za zaradom u Arabiju. Radio je u Bejrutu, Damasku, Bagdadu, Meki i Jerusalimu, odakle je 1903. godine po\u0161ao u Rusiju, a 1905. godine u mand\u017euriju, na rusko-japansko rati\u0161te. U tom ratu pokazao se kao veoma hrabar, u borbama pod Mugdenom i na Stolovoj \u0160apki. Pored drugih odlikovanja, nagra\u0111en je \u0110or\u0111evim krstom, Zlatnom hrabrom medaljom i \u0110or\u0111evskom lentom sa diplomom. Umro je 1913. godine. Imao je sinove Vasa i Vida.<\/p>\n\n\n\n
Vaso Perov je ro\u0111en 1902. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. Bio je putar na putu Podgorica \u2013 Rijeka Crnojevi\u0107a. Bio je jako vrijedan i omiljen gra\u0111anin. \u017divio je kao penzioner u Rva\u0161ima. Umro je 1978. godine. Imao je sinove Ivana, Petra, Stanka, Ljuba i Pavla.<\/p>\n\n\n\n
Ivan Vasov je ro\u0111en 1924. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. U\u010desnik je NOR od 1944. do 1945. godine. Izu\u010dio je vi\u0161u po\u0161tansku \u0161kolu. Upravnik je po\u0161te u Tivtu, gdje i \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n
Petar Vasov je ro\u0111en 1932. godine u Rva\u0161ima. Gimnaziju je zavr\u0161io u Cetinju, a studirao je u Beogradu. Jedan je od prvih studenata koji je diplomirao atomsku fiziku, na kojoj je i doktorirao. Kako u gimanziji, tako i na studijama se uvijek isticao kao odli\u010dan \u0111ak i student. Profesor je univerziteta i \u017eivi u Beogradu. Ima sina Aleksandra.<\/p>\n\n\n\n
Stanko Vasov je ro\u0111en 1935. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, a izu\u010dio je za ma\u0161inskog tehni\u010dara. \u017divi i radi u Titogradu. Ima sina Dejana, koji je ro\u0111en 1978. godine.<\/p>\n\n\n\n
Ljubo Vasov je ro\u0111en 1937. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu, a izu\u010dio je za VKV radnika. I\u0161ao je za zaradom u Njema\u010dku i Australiju. Radi u Kombinatu aluminijuma u Titogradu. Ima sina Ranka, koji je ro\u0111en 1972. godine.<\/p>\n\n\n\n
Pavle Vasov je ro\u0111en 1944. godine. Gimanziju je zavr\u0161io u Titogradu, a studirao je u Beogradu, na Tehnolo\u0161kom fakultetu, gdje je i diplomirao za in\u017eenjera tehnologije.<\/p>\n\n\n\n
Vido Petrov je ro\u0111en 1911. godine u Rva\u0161ima, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. U\u010desnik je NOR, a nakon oslobo\u0111enja je radio u \u201cRibarstvu\u201d u Rijeci Crnojevi\u0107a, gdje i \u017eivi kao penzioner. Ima sina Branislava, koji je ro\u0111en u Rijeci Crnojevi\u0107a 1957. godine, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. Studirao je na ma\u0161inskom fakultetu u Titogradu i diplomirao za ma\u0161inskog in\u017eenjera.<\/p>\n\n\n\n
Pe\u0161o Ivanov je umro na Strugarima. Imao je sina Draga, a ovaj sina Joka, koji je u\u010destvovao u ratu 1876. godine na Fundini, u Ku\u010dima. Tamo se ozlijedio, i od toga umro.<\/p>\n\n\n\n