![\"\"](\"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-content\/uploads\/vignette.png\")
Kapetan \u0160ala \u0110uri\u0161in Strugar bio je 1824. godine \u010dlan Ceklinske gvardije i vjeri se sa Stanom Tomovom, sestrom vladike Rada i Pera Tomova Petrovi\u0107a. Stana je bila udovica, po\u0161to je ranije bila udata za Marka Filipova \u0110ura\u0161kovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Ova vjeridba jako iznenadi \u0110ura\u0161kovi\u0107e, a naro\u010dito vojvodu Peri\u0161u, koji je uvidio da \u0107e ku\u0107a \u0110ura\u0161kovi\u0107a sada izgubiti autoritet kaji je u\u017eivala kod dvora i ku\u0107e Petrovi\u0107a i da \u0107e glavarstvo koje u\u017eivaju \u0110ura\u0161kovi\u0107i prije\u0107i na ku\u0107u Strugara. Odmah poslije vjeridbe, vojvoda Peri\u0161a preduzme mjere kako bi onemogu\u0107io prijateljstvo ku\u0107e Strugara sa vladaju\u0107om ku\u0107om Petrovi\u0107a. On podgovori svoju krvnu ro\u0111aku Stanu, k\u0107erku Muse Stefanova iz O\u0107evi\u0107a, da u narodu proturi vijest da je zatrudnila sa \u0160alom \u0110uri\u0161inijem Strugarom, kako bi ga time naru\u017eila i u narodu obrukala i ponizila.<\/p>\n\n\n\n
O Staninoj trudno\u0107i se odmah pro\u010dulo, i Stana Tomova, kada je saznala za to, po nagovoru brata Pera odbi da po\u0111e za \u0160alu \u0110uri\u0161ina. Strugari, ne znaju\u0107i da im je pripremljen moralni poraz, krenu po djevojku a uz put ih susretne glasnik i saop\u0161ti da se Stana nekud sklonila i da ne\u0107e po\u0107i za \u0160alu. Strugari, ozloje\u0111eni i pora\u017eeni, vrate se bez nevjeste. Tada je Luka \u0110uri\u0161in, brat \u0160alin, po istom glasniku poru\u010dio Peru Tomovu i vladici Radu da \u0107e mu tu sramotu neko glavom platiti. Kako Luka tako ni \u0160ala nijesu mogli ni pomisliti da im je ovu podvalu pripremio vojvoda Peri\u0161a Marki\u0161in \u0110ura\u0161kovi\u0107, jer upravo Peri\u0161ina tetka, o\u010deva sestra, bija\u0161e njihova majka, te su se ove Lukine rije\u010di i prijetnja odnosile na vladiku Petra, gospodara Crne Gore, i njegova brata Pera. A bra\u0107a Strugari jo\u0161 od ranije bijahu \u010duveni junaci u plemenu.<\/p>\n\n\n\n
Pero Tomov bija\u0161e svojeglav i prijek \u010dovjek i niko nije smio da mu se suprotstavi. Ako bi s eko i usudio, Pero mu se grdno svetio. Pero je bio kasacioni sudija i najuticajnija li\u010dnost uz brata mu Rada. Kasnije je sestru Stanu dao Marku Lukinu Martinovi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Godine 1843. bilo je vi\u0161e borbi sa Turcima na granicama Crne Gore, pa je Osman \u2013 pa\u0161a skadarski izvrebao priliku i zauzeo ostrvo Lesendro i Vranjinu, za kojima je vladika mnogo \u017ealio. Te iste godine, Pero Tomov na \u0106eskoti skuplja\u0161e vojsku radi pohoda da povrati Lesendro i Vranjinu. Tada Luka \u0110uri\u0161in htjede da ga ubije, ali je ovaj na vrijeme obavije\u0161ten i pobje\u017ee na Cetinje.<\/p>\n\n\n\n
U to doba izrodi se neka sva\u0111a izme\u0111u Ilije Stankova Strugara i njegovih sinovaca i Luke i \u0160ale \u0110uri\u0161ina oko nekih imovinskih razdjela. U toj sva\u0111i Ilija udari Luku u prisustvu vladi\u010dina perjanika i Perova li\u010dnog poslanika Mila Vukova Ra\u017enatovi\u0107a, tako da je Luka poslije toga nastojao da se po svaku cijenu osveti.<\/p>\n\n\n\n
Tih dana se na Rijeci Crnojevi\u0107a desi sva\u0111a izme\u0111u Strugara i \u0110ura\u0161kovi\u0107a. Tada\u0161nji sud i Gvardija pozva\u0161e zava\u0111ene, pa i Luku i Iliju, radi pomire. Za vrijeme rasprave zapodjene se sva\u0111a, i neko udari Iliju Stankova Strugara (udari ga Luka \u0110uri\u0161in, ali se tada jo\u0161 nije znalo). Udari ga tako jako da je Ilija odmah pao okrvavljen. Kako Ilija tako i jjegovi sinovci odmah su posumnjali da ga je udario Luka zbog osvete.<\/p>\n\n\n\n
Peru Tomovu je ova sva\u0111a, koju je on ustvari odranije pripremao, dobro do\u0161la, pa je preko svojih ljudi nastojao da cijelu stvra jo\u0161 vi\u0161e zao\u0161tri, kako bi izme\u0111u Strugara do\u0161lo do krvoproli\u0107a. Sva nastojanja ljudi i sudova da ro\u0111ake pomire nijesu uspijevala, jer je Pero preko svojih ljudi sve to onemogu\u0107avao: jedne je slao da Luki govore da se ne bi odao, a druge Iliji da ga je Luka udario i da on sa sinovcima treba da se osveti. A kad je Luka nekom od tih ljudi koje mu je Pero slao rekao \u201cI ako je Ilija te mu je kap krvi na zemlju pala, nije sveti Ilija da se od nje svijet zapali\u201d, ispalo je to kao da se odao. Peru i vladici Radu tada je po\u0161lo za rukom da Iliju nagovore na osvetu. Tako, 12. maja 1844. godine, sinovci Ilije Stankova, Savo Daji\u010din i Ma\u0161o Mi\u0107unov, po\u0111u u Vuki\u0107evu ulicu na Strugare, postave se u zasjedu i ubiju Luku \u0110uri\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n
Po\u0161to ubi\u0161e Luku, Savo i Ma\u0161o pobjego\u0161e pri Lov\u0107enu, gdje im je neki \u0110uro Mali \u2013 Bajica za sedamnaest dana donosio sa Cetinja hranu koju su slali vladika Rade i Pero Tomov, a ostala familija Ilije Stankova prebjegne u Boku, u Ilijinu tazbinu. U Boki su ostali do maja maja 1845. godine, a tada su prije\u0161li u Seoce, u Crmnicu, tada pod turskom vla\u0161\u0107u. Tu ostado\u0161e do 1846. godine, kada prije\u0111o\u0161e u Vranjinu, u grani\u010dni pojas izme\u0111u Turske i Crne Gore, gdje im je vladika Rade pru\u017eao pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Kako je Vladika Rade nastojao da povrati ostrva Lesendro i Vranjinu, namjerio je da to u\u010dini preko ovih Strugara koji su se na\u0161li u Vranjini. Strugari su na tome jako anga\u017eovani, tako da su dva sinovca Ilijina, Savo i Ma\u0161o, ilegalno dolazili na Cetinje radi dogovora kod vladike. Uz Iliju i jjegove sinovce u emigraciji bija\u0161e i Ilijin sestri\u010di\u0107 Marki\u0161a Andrijin Plamenac sa nekoliko ro\u0111aka, koji bjehu pobjegli od zuluma Pera Tomova Petrovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Planove vladike Petra o osvajanju ovih ostrva otkrije Turcima pop Martin Kraka\u010d iz Vranjine, da bi se tako udvorio kod skadarskog Osman \u2013 pa\u0161e. On otkri da su Strugari ve\u0107 na Cetinju i da se tamo stvara plan za napad Crnogoraca na Lesendro i Vranjinu. Osman \u2013 pa\u0161a pozove Iliju Stankova u Skadar i odmah ga uhapsi, a iste no\u0107i po\u0161alje vojsku u Vranjinu i pohapse ostale Strugare, kojih sa Ilijom bje\u0161e devet. Sve ih zatvori, i poslije nekog vremena iz Skadra sve prebaci u Gurs, u Albaniju, opet u zatvor, Tamo su ostali skoro dvije godine.<\/p>\n\n\n\n
Strugari se tamo upoznaju sa nekim mje\u0161tanima, pa se sa njima i pobratime, te preko njih obavijeste vladiku da su u Gursu. Po\u0161to je doznao gdje se Strugari nalaze, vladika po\u0161alje u Gurs Luku Gregovi\u0107a, s nalogom da potajno organizuje prebacivanje Strugara u Crnu Goru. Gregovi\u0107 poslije izvjesnog vremena u tome uspije, i 14. maja 1850. godine oni do\u0111u na Cetinje. Vladika ih veselo do\u010deka i uspije da ih pomiri sa \u0160alom \u0110uri\u0161inim.<\/p>\n\n\n\n
Po povratku Strugara, \u0160ala \u0110uri\u0161in doznade od iste one Stane Musine \u0110ura\u0161kovi\u0107 da je nju na sve ono nagovorio vojvoda Peri\u0161a \u0110ura\u0161kovi\u0107, sa ciljem da oprlja obraz i ugled \u0160alin. Kad je \u0160ala ovo saznao, ode u \u0110ura\u0161kovi\u0107a i 2. juna 1850. godine ubije vojvodu Peri\u0161u. Poslije toga \u0160ala ute\u010de u Skadar.<\/p>\n\n\n\n
Ipak nije sa\u010duvao glavu. Iz Skadra su ga, docnije, zvali na kumstvo. Na vjeru popa Jovana Orlandi\u0107a i Duma Mir\u010deti\u0107a iz Godinja, on je do\u0161ao kod popa Jova, gdje su ga perjanici, poslati od strane vladike Petra, ve\u0107 \u010dekali skriveni u ku\u0107i. Kad je \u0160ala do\u0161ao kod popa Jova, na zahtjev doma\u0107ina potpuno se raskomotio i odlo\u017eio oru\u017eje. Tako su ga perjanici uz pomo\u0107 popa Jova savladali, odveli na Vir Pazar i strijeljali. \u0160ala je prilikom ovog hap\u0161enja udario jednog od perjanika nogom, i to tako da je ovaj od siline toga udarca kroz neko vrijeme umro.<\/p>\n\n\n\n
Zbog te proklete Stane Markove palo je pet junaka: Luka i \u0160ala \u0110uri\u0161in, Milo Savi\u0107ev i Marko Nikolin \u2013 svi Strugari, i vojvoda Peri\u0161a \u0110ura\u0161kovi\u0107. Svi su izgubili glavu voljom Pera Tomova Petrovi\u0107a, na pravdu bo\u017eju, bez ikakve krivice.<\/p>\n\n\n\n
Kad je knjaz Danilo do\u0161ao na crnogorski prijesto, na skupu u Rijeci Crnojevi\u0107a, 12. novembra 1852. godine, rekao je: \u201cZnate li, Ceklinjani, \u0161to bih ovdje sada najradiji?\u201d. \u201cNe, gospodare\u201d, reko\u0161e svi, na \u0161ta \u0107e Danilo re\u0107i: \u201cNajradiji bih bio da mi je me\u0111u vama o\u017eivjeti \u0160alu \u0110uri\u0161ina Strugara, kojega je moj veliki stric na bo\u017eju pravdu izgubio, a uz to naj\u017ealije mi je \u0111e \u017eiva ne zatekoh serdara Filipa \u0110ura\u0161kovi\u0107a, da ga umorim smr\u0107u kojom sam mu se bio zahvalio\u201d. *<\/p>\n\n\n\n
* \u2013 Ovi podaci su uzeti iz pisma Mihaila Krcunova Strugara vojvodi Iliji Plamencu, objavljenog u \u201cPobjedi\u201d od 20. do 24. novembra 1977. godine.<\/em><\/p>\n\n\n\n