Sve u svemu Boga istinoga,
a pred du\u0161om Danila Prvoga,
Kara\u0111or\u0111a ognjevitog zmaja,
dva najve\u0107a srspka ideala
i ostale bra\u0107e i junaka,
Crne Gore besmrtnih gor\u0161taka,
\u0161to pado\u0161e na razna boji\u0161ta,
na braniku slobodnog ognji\u0161ta,
krst stradanja za srpstvo nose\u0107i
na golgotu djecu prinose\u0107i,
u raju im carovale du\u0161e.
<\/p>\n\n\n\n
A sad, gusle, ovamote malo
i ti k njima tanano gudalo,
da zapjevam i malo pogudim
da u mla\u0111e osje\u0107aj probudim,
da zapjevam jasno glasovito
neka \u010duje malo i veliko,
u slovenskom rodu svekoliko,
\u0161to su na\u0161i pradjedovi bili
kakve li su \u017ertve podnosili,
dok su ma\u010dem iz krvi dignuli
oltar pravi na kamen krvavi,
da ih vje\u010dno pokoljenja slave.
<\/p>\n\n\n\n
A sad, bra\u0107o, poslu\u0161ajte malo
ako vam je za juna\u0161tvo stalo.
<\/p>\n\n\n\n
Protu\u017eela sirotinja raja
od zuluma i od zulum\u0107ara,
usred Zete, srpske banovine,
Nemanji\u0107a slavne djedovine,
od Smajila Demirbegovi\u0107a,
porijeklom srpskoga plemena,
koliko je zemlje i \u0107enara,
carevine turskoga sultana
do daleke Meke i Medina
takvog krstu ne bi du\u0161manina,
nit\u2019 narodu ve\u0107eg zulum\u0107ara.
<\/p>\n\n\n\n
Na raju je zulum udario,
sa kojim je Bogu dosadio.
Za nokte im \u010davle zatukuje,
drugim vrele pokovice kuje.
Djecu ludu ispe\u010de na \u017earu,
materima podnosi na daru,
jo\u0161 ih sili te od njega jedu.
\u017dive ljude na kolac nabija,
sa krvlju ih djece pri\u010de\u0161\u0107uje,
mjesto pasa da se bolje mu\u010de
opasuje u vrele obru\u010de.
O\u010di vadi, na vje\u0161ala me\u0107e,
a licem ih k Cetinju okre\u0107e.
I jo\u0161 Ture tako progovara:
\u201cSad neka vam pomogne patrika,
sa Cetinja sve\u0161teni vladika\u201d.
<\/p>\n\n\n\n
Ali, bra\u0107o i dru\u017eino draga,
kod Ze\u0107ana du\u0161evna je snaga,
koji ne\u0107e sva zvjerstva mu\u010denja
ni tolika zlobna isku\u0161enja
na\u0107erati da se narod tur\u010di.
To je narod \u0161to ga srpstvo nema,
do istrage izdr\u017eat je prega,
du\u0161a mu je vjerom ispunjena,
a ideja ni\u010dim ne slomljena.
<\/p>\n\n\n\n
Raja trpi groznu \u010da\u0161u pije
kakvu niko od Kosova nije;
njen se vapaj do Lov\u0107ena \u010duje
i po Crnoj Gori odjekuje.
To do\u010duo jedan soko sivi,
pleme Ceklin kojega podnjivi,
taj se soko podi\u017ee u krila,
sobom mo\u0107i od pomo\u0107i nosi
da prepone ispred sebe kosi,
pro\u0111e Ceklin i Rijeku malu,
\u017eupe dvije i vrh od Bobije,
Gornje blato, do Ponarske gore.
Tu je soko po\u010dinuo bio
da bi krila svoja odmorio,
odmorio, Zetu uhodio
i krvnika roda uo\u010dio.
<\/p>\n\n\n\n
To ne bio soko pod krilima,
nego junak vitez pod djelima,
Petar Andrin imenom se zva\u0161e,
u kog srce ognjevito spa\u0161e,
sa Strugara, sela malenoga,
domovini roda uzdanoga.
Tu sa vrha od Ponarske gore
Smajilove posmatra\u0161e dvore,
posmatra\u0161e prebijelu kulu
i na \u010dardak ugojenu bulu,
pa vje\u0161ala i druga znamenja
i po Zeti stra\u0161na pusto\u0161enja
gleda zlobu sve\u0161tenome grobu.
<\/p>\n\n\n\n
A kad sunce na zahodu do\u0111e,
od zemlje je na noge sko\u010dio,
po sredini pu\u0161ku dohvatio,
pa obrnu strmo niz glavicu
dokle sa\u0111e dolje u ravnicu.
Kada junak do\u0111e na Mora\u010du,
ruho svla\u010di na ramena ba\u010di,
povrh njega d\u017eeferdara sveza,
\u010dasnijem se krstom prekrstio,
prekrstio, Bogu pomolio,
u Mora\u010du momak zagazio,
lijes kruti valove joj muti
a priroda uspavana \u0107uti.
Mora\u010du je zdravo prebrodio,
a u vrbi\u0161 no\u0107 je preno\u0107io,
koliko mu duge no\u0107i bilo,
niti spava nit ga sanak vara,
s oru\u017ejem se junak razgovara.
<\/p>\n\n\n\n
A kad svanu i sunce ogranu,
pripremi se borbi i megdanu,
a u tome \u010dasu i minutu,
javi mu se sa Bobije vila
i ovako njemu besjedila:
\u201cSlu\u0161aj, Petre, krvopijo stara,
spremi za boj sjajna d\u017eeferdara,
da do\u010deka\u0161 narodnog krvnika,
Smajil-bega, krstu nevjernika,
sad \u0107e Ture od \u017dabljaka do\u0107i,
pored tebe na doratu pro\u0107i,
lov je jutros dobar ulovio
i ceklinsku glavu okinuo,
rusu glavu Ra\u017enatovi\u0107 Nika
pod \u017dabljakom kod sela \u0160arika,
pa s njim hita na mu\u0161tuluk kadi;
Ceklinjani kad su razumjeli,
na \u017dabljak su zagon u\u010dinili,
zor zorile Turke napado\u0161e
Zotovi\u0107a bra\u0107u pogubi\u0161e,
Rustem-bega, Tema i Sadika,
i juna\u010dki osveti\u0161e Nika.
<\/p>\n\n\n\n
Kad je Petar vilu razumio,
s puta se je korak uklonio,
za vrbi\u0161 je glavu zaklonio,
jer je emin Bogu u\u010dinio,
sa krvnika pu\u0161kom biti ne\u0107e,
ve\u0107 tog diva \u017eiva uhvatiti.
Malo bilo dugo ne trajalo,
dok ugleda Ture na dorina,
na Bistrici kod zelena vira.
Leti doro gospodara nosi,
kopitama trono\u017eicu kosi,
gusti oblak od pra\u0161ine di\u017ee,
a sve Petru primi\u010de se bli\u017ee.
Petru raste srce u grudima,
pa namjesti \u0111eka* pred o\u010dima,
ne\u0107e junak da ga\u0111a Tur\u010dina
no pod njime debela dorina,
jer se junak boji od ubaha,
da se silan doro ne prepla\u0161i,
i prenese svoga gospodara.
<\/p>\n\n\n\n
Na sebe ga blizu napustio,
ma\u010dem bi ga s puta dohvatio,
pa opali svoga d\u017eeferdara.
Pade doro na prsa i glavu
Smajil s njega na zelenu travu,
odvoji ga od konja, oru\u017eja.
Kad to vi\u0111e crnogorski vu\u010de
\u0111eka baci a palo\u0161 izvu\u010de,
na Tur\u010dina zagon u\u010dinio.
Vi\u0111e Smajil da \u0107e poginuti
i na megdan glavu ostaviti,
za krvavu dohvati se \u0107ordu,
da do\u010deka mrka Crnogorca.
Al\u2019 da vidi\u0161 bijesna junaka,
ne dade mu sablju izvaditi,
a kamoli megdan dijeliti,
za gu\u0161u ga rukom dohvatio,
pod pustaom i svijem oru\u017ejem,
mahnu ma\u010dem i desnicom rukom,
okide mu sa ramena glavu,
a lje\u0161 osta u zelenu travu,
da ga skubu pa\u0161\u010dad i lisice
a vrane mu budu pokajnice.
Sa Tur\u010dina oduze oru\u017eje,
uz oru\u017eje glavu od krvnika
pored glave Golubova Nika,
pa ga eto, prije\u0111e Mora\u010du,
plijen nosi, leti uz glavicu,
dok iza\u0111e gore na Brodi\u0161u,
na izvoru Bana-sestre sio,
vode pio od krvi se mio,
Blato pre\u0111e, pored Sinjca pro\u0111e,
dok ravnome Brestologu do\u0111e,
niz Bobiju ka Karu\u010du sa\u0111e,
gdje Vladiku gospodara na\u0111e,
k njemu do\u0111e poljubi mu ruku
i darova od zlata jabuku.
Jo\u0161 je skuplja no da je od zlata
il\u2019 najbolja u Stambol palata,
to je glava zloglasnog krvnika,
Prorokove vjere \u0161ljedbenika.
<\/p>\n\n\n\n
Vladika ga \u017eeljno do\u010dekiva,
veselo ga grli i cjeliva,
i na Petra blagoslov izliva,
a za hrabrost i slavu juna\u010dku,
darova mu polje crkovinu
na Strugare rodnu starevinu.
Ah neka ga, neka mu je slava,
u raju mu du\u0161a carovala,
kad onakvog sma\u010de zulum\u0107ara,
neka znadu Osmanlije Turci
kako bra\u0107u svete Crnogorci,
ti slobode srpske branioci.<\/p>\n\n\n\n
Za zasluge Petru Andrijinu, Petar I Petrovi\u0107 nalo\u017eio je da se stavi natpis vi\u0161e sv. proskomijade u manastiru u Komu, koji glasi: \u201cPetar Andrijin od Strugara glava junak dobar da mu nema para. Zri o\u010de svjati i pomjani du\u0161u jego\u201d<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Zapis je bio crvene boje, ispisan crkvenoslovenskim slovima.<\/p>\n\n\n\n Postojao je sve do 1864. godine, do dolaska popa Joka Kalu\u0111erovi\u0107a i popa Steva Jovi\u0107evi\u0107a, kada je crkva bijeljena zbog posjete knjaza Nikole i knjeginje Milene.<\/p>\n\n\n\n (Pjesmu je napisao Mihailo Krcunov Strugar, i rukopis se nalazi u Istorijskom institutu u Titogradu, fascikla 76).<\/em><\/p>\n\n\n\n * \u2013 d\u017eeferdar<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-content\/uploads\/vignette.png\")