{"id":380,"date":"2020-05-23T23:01:16","date_gmt":"2020-05-23T21:01:16","guid":{"rendered":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/?p=380"},"modified":"2020-05-23T23:01:27","modified_gmt":"2020-05-23T21:01:27","slug":"petro-djukanov-strugar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/petro-djukanov-strugar\/","title":{"rendered":"Petro \u0110ukanov Strugar"},"content":{"rendered":"\n

Petro \u0110ukanov je sav svoj \u017eivot posvetio \u010detovanju i borbi sa Turcima po Skadarskom jezeru, po Krajini do Skadra, po Donjoj Zeti i Malesiji. Bio je jedan od naj\u010duvenijih ceklinskih junaka i \u010detovo\u0111a, i nema skoro ni jednog juna\u010dkog doga\u0111aja u plemenskoj povjesnici toga vremena u kojem on nije u\u010destvovao. Osvajanje grada \u017dabljaka 1835. godinei \u0161anca na Zetici 1836. godine krunisali su njegovo juna\u0161tvo. Petro \u0110ukanov i Prele Ivanov u\u010destvovali su u pohari grada \u017dabljaka 1835. godine, pa \u0107emo iznijeti nekoliko podataka o tom doga\u0111aju.<\/p>\n\n\n\n

Predanje ka\u017ee da je grad \u017dabljak sazidao Stevan Crnojevi\u0107, gospodar Zete. Ali postoje i podaci koji ka\u017eu da je \u017dabljak sazidan kada i Podgorica, u X vijeku, a da ga je Stevan samo dozidao. U ovoj tvr\u0111avi Turci su uvijek dr\u017eali jaku posadu, jer se nalazila u neposrednoj blizini granice sa Crnom Gorom i sa plemenom Ceklina. A Ceklinjani su uvijek bili u sukobu sa Turcima i na suvozemnoj grani\u010dnoj liniji i na Skadarskom jezeru, sve do samoga Skadra.<\/p>\n\n\n\n

Crnogorci su, kao i \u010de\u0161\u0107e, tada imali primirje, pa su i Ceklinjani na ovom grani\u010dnom pojasu bili mirovali desetak godina. Turci su to primirje prvi prekr\u0161ili, a evo kako se to dogodilo i \u0161ta je Ceklinjanima dalo povoda za poharu grada \u017dabljaka<\/p>\n\n\n\n

Podgori\u010dki Turci su bili u primirju s Ku\u010dima, ali i preko vjere ipak plijeni\u0161e, pobi\u0161e i posjeko\u0161e dvadeset Ku\u010da. U ovome su u\u010destvovali i neki \u017eablja\u010dki Turci, pa su na gradu \u017dabljaku istakli nekoliko ku\u010dkih glava. A negdje odmah poslije toga, Turci ubi\u0161e Mali\u0161u Strugara i Stevana Gazivodu, te tako i sa Ceklinjanima pogazi\u0161e primirje.<\/p>\n\n\n\n

Vladika Rade \u017ealja\u0161e za posje\u010denim Ku\u010dima, pa \u017eelja\u0161e i njihovu osvetu. Znaju\u0107i za juna\u0161tvo Kenja Stankova i Petra \u0110ukanova, pozove ih i saop\u0161ti im tu \u017eelju da se osvete Ku\u010di. Od tada Kenjo i Petro po\u010dnu krojiti planove za osvetu Ku\u010da i dvojice Ceklinjana.<\/p>\n\n\n\n

Kenjo je bio pobratim sa Jakup \u2013 agom, zapovjednikom grada \u017dabljaka, pa je jednom prilikom po\u0161ao do njega u grad i dobro izvidio grad, kako njegov spoljni polo\u017eaj, tako i unutra\u0161nji raspored \u2013 stra\u017ee, topove i drugu odbranu. Kod Jakup \u2013 age je stanovala Mara Nikolina, odiva Kraljevi\u0107a a \u017eena Pejovi\u0107a, te mu izmjeri visinu bedema sa sjeverne strane. Stana je to u\u010dinila tako \u0161to je bacila klupko pre\u0111e niz bedem i tako izmjerila visinu.<\/p>\n\n\n\n

po povratku, Kenjo ovo saop\u0161ti Petru \u0110ukanovu, pa se njih dvojica zavjere da o svojoj namjeri ne govore nikome do samoga polaska, jer su se pla\u0161ili da se stvar ne otkrije. Jedino su se povjerili Peri\u0161i Radovu Pavi\u0107evi\u0107u i uzeli ga za druga, pa je on u velikoj tajnosti napravio stube za ulaz u tvrdi grad \u017dabljak, po onoj mjeri koju je donio Kenjo. Stube su napravljene od nekoliko komada, a spojene su baglamama.<\/p>\n\n\n\n

Kenjo i Petro su potom tajno sastavili \u010detu od dvanaest druga. U toj \u010deti su bili: Petro \u0110ukanov i Prele Ivanov Strugari, Kenjo Stankov i Milo\u0161 Matija\u0161ev Jankovi\u0107i, Gilo Savi\u0107ev Kraljevi\u0107, Mali\u0161a Peri\u0161in i Milan Petrov Kosti\u0107i, Ivan Marki\u0161in i Nikola Vukalev Gazivode, Nikola Ota\u0161ev \u0160ofranac, Peri\u0161a Radov Pavi\u0107evi\u0107 i pop Tomo Dajkovi\u0107. Osmog marta 1835. godine, pozva\u0161e oni tako odabrane junake i saop\u0161ti\u0161e da \u0107e sa \u010detom udariti i osvojiti grad \u017dabljak, pa ih zakle\u0161e da o ovome nikome ne kazuju. Svi se odazva\u0161e pozivu i uglavi\u0161e da polazak bude sjutradan, 9. marta 1835. godine uve\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i svi do\u0111u na Karu\u010d i uvezu se u jednu la\u0111u, a sa sobom uzmu jo\u0161 dva druga, koji \u0107e la\u0111u vratiti i, po njihovom upadu u \u017dabljak, izvijestiti Ceklinjane o zauze\u0107u grada, kako bi im \u0161to prije u pomo\u0107 do\u0161li. kad je \u010deta do\u0161la do sela Salkovine, ostave la\u0111u i nastave pje\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to se vje\u0161to prikradu do samog mjesta, postave stube uz bedem i ve\u017eu ih za cijev od topa. I tako, jedan po jedan, u\u0111u u grad i zaposjednu sva va\u017enija mjesta. Poslije izvjesnog vremena, Jakup \u2013 aga ih otkrije i prihvati borbu u gradu, ali je ve\u0107 u prvom okr\u0161aju ranjen, te zatra\u017ei primirje. Za vrijeme primirja uskoci su se odmarali i pili rakiju koju su donijeli u nekom mijehu. A Turci su se u me\u0111uvremenu pribrali i sa spoljne strane po\u010deli da se uz konopce uspinju u grad. Prele Ivanov, koji nije pio rakiju nego \u0161etao po gradu, saznav\u0161i o tome povika \u201cDabogda vi je \u0111avoli popili, vidite li da nam Turci u grad ulaze i da \u0107emo svi izginuti!\u201d. Pa izvadi no\u017e iza pojasa i raspori onaj mijeh u kojemu je bila rakija.<\/p>\n\n\n\n

Turci su ve\u0107 napadali na grad i pritekla im je bila mnogobrojna pomo\u0107 od Podgorice, Zete i Albanije. Silna vojska otabori u \u017dabljaku ispod samog bedema. Malo potom do\u0111e pomo\u0107 i uskocima \u2013 Ceklinjani, Ljubotinjani, Gra\u0111ani i Dobrljani. Ta se vojska podijeli u tri grupe, koje \u0107e grad napadnuti iz tri pravca i \u0161to prije sti\u0107i u pomo\u0107 onima u gradu. Jedan odred od sto druga, sa kojima je bio Vuk Lje\u0161evi\u0107, trebalo je da napada s istoka i da olak\u0161a udar drugoj grupi koja \u0107e napasti glavni ulaz u grad. Vuk Lje\u0161evi\u0107, \u017eele\u0107i da \u0161to prije stigne u pomo\u0107 onima u gradu, re\u010de: \u201cJa ovdje dobro ne poznajem teren, pa \u0107e ve voditi Petar Kraljevi\u0107\u201d. Svi to prihvate, a on sa deset drugova, kriju\u0107i se od dru\u017eine i neopa\u017een od Turaka, probije se do gradske kapije i povi\u010de Kenja i drugove. Oni mu otvori\u0161e kapiju i tako se poja\u010da dru\u017eina u gradu. Po dolasku Vuka s dru\u0161tvom, u gradu je nastalo veselje, uz plotune pu\u0161aka. U jednom momentu, dok su Ceklinjani napadali sa spoljne strane u pravcu glavnog ulaza, Turci su ih pritisli napadom, pa su oni iz grada otvorili vrata i u juri\u0161u udarili na Turke. U tom udaru Vuk Lje\u0161evi\u0107 i Petro \u0110ukanov posjeko\u0161e po tursku glavu, a pogibe Luketa Golubov Strugar. Po\u0161to su Turke suzbili, vrati\u0161e se u \u0161eher (varo\u0161), a Jakup \u2013 aga, vide\u0107i da mu nema izlaza, tada se predade sa svom posadom.<\/p>\n\n\n\n

Crnogorci su sve ja\u010de napadali i istjerali Turke iz varo\u0161i. Cio \u017dabljak bje\u0161e postao ru\u0161evina i zgari\u0161te. Crnogorci odnije\u0161e \u0161to su mogli, a \u0161to ne moga\u0161e \u2013 sru\u0161i\u0161e i zapali\u0161e. S grada odnije\u0161e dva topa, koji na Cetinju i danas stoje, kao vje\u010dni spomenik ovog juna\u0161tva. U muzeju (Biljardi) \u010duva se i klju\u010d grada \u017dabljaka, koji ti junaci tada donije\u0161e na Cetinje.<\/p>\n\n\n\n

Turci su protestvovali kod Rusa, tra\u017ee\u0107i da im se \u017dabljak vrati, ili \u0107e napasti Crnu Goru. Rusi su kod vladike nastojali da se \u017dabljak u korist mira vrati Turcima, i Crnogorci bolna srca vrati\u0161e grad. Turci potom ponovo uspostavi\u0161e jaku posadu i grad odr\u017ea\u0161e sve do 1852. godine. Tada su Ceklinjani ponovo zauzeli \u017dabljak, ali ga nijesu mogli odr\u017eati, jer su Turci preko Rusa opet uspjeli da im se vrati. Tako \u017dabljak ostade pod turskom vla\u0161\u0107u sve do oslobo\u0111enja Podgorice 1877. godine.<\/p>\n\n\n\n

Za ovo djelo i juna\u0161tvo Petro \u0110ukanov je odlikovan Ruskom medaljom (srebrnom), koju mu je dao vladika Rade.<\/p>\n\n\n\n

Ovim velikim djelom i juna\u0161tvom Ceklinjani osveti\u0161e davdeset Ku\u010da i svoja dva plemenika.<\/p>\n\n\n\n

Pohara grada \u017dabljaka i juna\u0161tvo ovih junaka dobro su opisani u istoriji Ceklina, koju su napisali Andrija Jovi\u0107evi\u0107 i Mihailo Krcunov Strugar (\u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d<\/em>, strana 163 do 180)<\/p>\n\n\n\n

O tome govori i pjesma u \u201cOgledalu srpskom\u201d. Evo jednog odlomka iz te pjesme, koji govori o tome kako \u017eena Jakupa \u2013 age tra\u017ei od slu\u0161kinje Orfane da joj poimeni\u010dno nabroji junake:<\/p>\n\n\n\n

\u201cO gospo\u0111o Jakup \u2013 aginice, \u0161to dva Srba navrh kule ka\u017ee\u0161 te se kod njih krsta\u0161 barjak vije, ono su ti bogom pobratimi, aramba\u0161e od krvave \u017eupe, jedno soko Milo\u0161 barjaktare, od vite\u0161ke ku\u0107e Jankovi\u0107a, drugo jeste \u0110ukanovi\u0107 Petro, nije Petro no jedan u majke, ma ne \u017eali \u017eivot za po\u0161tenje\u201d\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n

Petro \u0110ukanov je poginuo 1836. godine. Evo kako:<\/p>\n\n\n\n

Petro i Kenjo su bili dobri drugovi i saradnici u \u010detovanju protiv Turaka. No, poslije pohare grada \u017dabljaka, glavnu ulogu je preuzeo Kenjo, pa po\u0161to zli ljudi a ne\u0161to zavist Petrova izme\u0111u njih dvojice izazva\u0161e prepirku o tome koji je bolji junak. Da bi dokazao svoje juna\u0161tvo, Petro pokupi \u010detu od 42 druga i odveze se blatom da udari na arbana\u0161ke \u010dobane na Kujovoj no\u017eici pod Malesijom. \u010cetu su, me\u0111utim, Arnauti primijetili, pa su se pripremili. I kada je \u010deta napala, do\u010dekali su je i iznenadili. U toj borbi poginuli su Petro i Savo Lukin Markovi\u0107. Turci su saznali da je tu poginuo jedan od junaka iz pohare grada \u017dabljaka, pa su njegovu glavu ponijeli u Skadar, popeli je na grad i priredili veselje uz pratnju plotuna (\u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d<\/em>, strana 131 do 188).<\/p>\n\n\n\n

Petra \u0110ukanova i njegovo ime srije\u0107emo u istoriji Ceklina na vi\u0161e mjesta, pa evo ukratko jo\u0161 jedan podatak:<\/p>\n\n\n\n

U borbi na Grahovu 1836. godine izginuli su Petrovi\u0107i, pa je vladika Rade ostavio da ih Katunjani osvete na granici sa Hercegovinom. Poslije izvjesnog vremena, ceklinski i katunski glavari na\u0161li su se na Cetinju. Po\u010deli su da se me\u0111usobno prepiru \u2013 za\u0161to Petrovi\u0107i nijesu jo\u0161 osve\u0107eni, pa serdar Filip \u0110ura\u0161kovi\u0107 re\u010de: \u201cJa bih ih sa Ceklinjanima do sada osvetio\u201d. Ovo uvrijedi katunske glavare, pa se po\u010de\u0161e me\u0111usobno prepirati koji su bolji junaci. U toj prepirci u\u0111e kod njih vladika Rade, pa ih upita oko \u010dega se sva\u0111aju, a oni mu reko\u0161e da ih je Filip \u0110ura\u0161kovi\u0107 uvrijedio i prekorio \u0161to izginuli Petrovi\u0107i do sada nijesu osve\u0107eni, pa se sada prepiru oko toga \u010dije je pleme bolje i koji su bolji junaci. Vladika je na ovo rekao: \u201cKoji mi prvi od vas donese tursku glavu, taj je bolji junak i bolja mu je krajina\u201d. Odatle su se razi\u0161li i po\u0161li svaki u svoje pleme. Serdar Filip iste no\u0107i do\u0111e na Rijeku Crnojevi\u0107a i pokupi \u010detu, pa je povede Blatom i osvanu na O\u0161troj ponti. Tu do\u010deka\u0161e Turke, koji su i\u0161li vozom za Skadar. Udari\u0161e na njih i posjeko\u0161e devet glava. U ovoj \u010deti su bili i Petro \u0110ukanov i Ilija Stankov Strugari, koji posjeko\u0161e po tursku glavu. Kada su te glave donijeli na Cetinje, vladika naredi da sa Tabije pucaju topovi, po\u0161to je ovim uspjehom ubla\u017een bol za bra\u0107om izgubljenom na Grahovu (\u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d<\/em>, strana 186 \u2013 187).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Tekst koji ste upravo pro\u010ditali je preuzet iz knjige “Strugari, bratstvo u Ceklinu”, autora Bla\u017ea Andrijina Strugara, izdanje 1983. godine.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Petro \u0110ukanov je sav svoj \u017eivot posvetio \u010detovanju i borbi sa Turcima po Skadarskom jezeru, po Krajini do Skadra, po Donjoj Zeti i Malesiji. Bio je jedan od naj\u010duvenijih ceklinskih junaka i \u010detovo\u0111a, i nema skoro ni jednog juna\u010dkog doga\u0111aja u plemenskoj povjesnici toga vremena u kojem on nije u\u010destvovao.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[11],"class_list":["post-380","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-licnosti-dogadjaji","tag-petro-dukanov-strugar"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=380"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":381,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380\/revisions\/381"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}