O Niku Markovu Strugaru, kao junaku i popularnom vojniku rukovodiocu u toku NOB \u2013 1941 \u2013 1945. godine pisali su mnogi, a prikazan je dobro i u knjizi \u201c\u010cetvrta proleterska crnogorska brigada\u201d. U feljtonu koji je \u201cPobjeda\u201d objavila u decembru 1978. godine, uz trideset petu godi\u0161njicu formiranja Sedme crnogorske brigade, Dragutin Radovi\u0107 pi\u0161e o svom odlasku u tu jedinicu, \u010diji je komandant bio upravo Niko Markov. Od Bla\u017ea Jovanovi\u0107a, sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku, dobio je tada nalog da \u010duvaju borce, jer su to prete\u017eno mladi ljudi delegati Prvog kongresa antifa\u0161isti\u010dke omladine i birani omladinci iz partizanskih odreda i sa terena, a on da cijeni i \u010duva ugled komandanta brigade Nika Strugara, za kojega se mo\u017ee re\u0107i da mu, poslije Save Kova\u010devi\u0107a, malo ima ravna me\u0111u crnogorskim junacima.<\/p>\n\n\n\n
Dragutin Radovi\u0107 pi\u0161e o Nikovoj hrabrosti u tkz. \u201cdurmitorskoj operaciji\u201d, pa ka\u017ee da je za sve vrijeme borbe u stoje\u0107em stavu i pokretu pratio tok operacije i pokret jedinica. Kretali su se skupa, pa mu je Dragutin nekoliko puta predlagao da prilegnu i zaklone se za trenutak. \u201cOdgovorio je da ja mogu, a da on nema vremena, jer ima bolji pregled jedinica iz stoje\u0107eg stava. Nijesam to naravno ni ja u\u010dinio, jer mi je bilo jasno da bi me poslije toga manje cijenio\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cTada sam se sjetio\u201d, pi\u0161e dalje Radovi\u0107, \u201cza pohvale koje je dobio od vrhovnog komandanta druga Tita, za izuzetnu hrabrost ispoljenu na Vili\u0107a gumnu, kojom je prilikom s Drugim bataljonom \u010cetvrte proleterske brigade odbio vi\u0161e od deset uzastopnih juri\u0161a Njemaca, \u0161tite\u0107i ranjenike i bolesnike Centralne bolnice. Iako je dva puta bio ranjavan, nije htio napustiti svoju komandnu poziciju.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sedma omladinska brigada dugo se zadr\u017eala na prostoru Kola\u0161ina, Mojkovca, Ivangrada, Bijelog Polja i Sjenice, pa je u borbama sa Njemcima i doma\u0107im izdajnicima (\u010detnicima) a posebno odnosom prema stanovni\u0161tvu stekla veliku popularnost, a naro\u010dito Niko Markov Strugar, njen komandant.<\/p>\n\n\n\n
Krsto Grozdani\u0107, tako\u0111e u feljtonu povodom ove godi\u0161njice, pi\u0161e o sedmoj brigadi, koja se na\u0161la na prostoru Sjenice, Nove Varo\u0161i i Pe\u0161tera, u borbama s Njemcima, \u010detnicima i muslimanskom milicijom, kao i o njenom odnosu prema tamo\u0161njem stanovni\u0161tvu. \u201cJednog dana u \u0161tab brigade do\u0111e starje\u0161ina jednog sela iz zapadnog dijela Pe\u0161tera sa jo\u0161 dva \u010dovjeka, da se vidi sa komandantom brigade Nikom Strugarom, o kojemu su mnogo slu\u0161ali. U \u0161tabu brigade su lijepo primljeni, uz pi\u0107e i kafu. Ostali su do pola no\u0107i, i pri rastanku starje\u0161ina sela je u znak sje\u0107anja poklonio komandantu Niku zlatnu tabakeru s monogramom. Odista je odavao utisak \u010dovjeka koji je bio odu\u0161evljen do\u010dekom, a posebno utiskom koji je na njega ostavio komandant brigade.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Odmah poslije toga, Njemci, \u010detnici i muslimanska milicija izvr\u0161ili su napad na Brigadu sa svih strana. Jedino joj je ostao slobodan prostor na zapadu Pe\u0161teri, prema Bijelom Polju, ba\u0161 prema onim selima iz kojih su prethodnog dana bili do\u0161li oni ljudi u posjetu \u0161tabu brigade. Brigada se povla\u010dila u tome pravcu. Kada je do\u0161la na odstojanje od oko hiljadu metara, ispred nje se pojavilo oko trista naoru\u017eanih ljudi. Postojala je bojazan da \u0107e i oni napasti, a ta bi borba ko\u0161tala velikih \u017ertava. Po\u0161lo se naprijed, ali s onom zlatnom tabakerom na umu za koju se ipak vjerovalo da je znak iskrene zahvalnosti i po\u0161tovanja prema komandantu brigade. Naprijed je i\u0161ao \u0161tab brigade na konjima, pravo na naoru\u017eanu skupinu. Kada su se primakli, u susret su im po\u0161la tri konjanika. Ispostavilo se da su to ona trojica koji su prethodnog dana bili u posjeti \u0161tabu brigade. \u201cSreli su se onako kako se srije\u0107u prijatelji. Njihov starje\u0161ina po\u017euri do na\u0161eg komandanta i ka\u017ee mu: \u201cNikad nijesam bio u te\u017eoj situaciji. Ako vas napadnemo, pogazismo tek ste\u010deno prijateljstvo. Ako vas ne napadnemo, nama vi\u0161e ovdje nema opstanka. Iako nam se to mo\u017ee osvetiti, ne\u0107emo vas napasti. No vama sre\u0107an put, a mi \u0107emo se spa\u0161avati kako budemo mogli.\u201d\u201d<\/p>\n\n\n\n
Brigada se tako na\u0161la u rejonu Bijelog Polja, na Obrovu, Gradini, Cerovu, Ravnoj Rijeci i Previjanskom brdu. Zadatak joj je bio da sprije\u010di prodor 22. njema\u010dke divizije na pravcima Bijelo Polje \u2013 Mojkovac i Bijelo Polje \u2013 Berane (Ivangrad). Bile su to te\u0161ke borbe, uz velike gubitke na objema stranama. Zbog jakog pritiska Njemaca, komandant je procijenio da \u0107e Brigada sljede\u0107e no\u0107i morati da se povu\u010de na nove polo\u017eaje, pa je Krsto Grozdani\u0107 po\u0161ao do obli\u017enje komande da drugove o tome obavijesti, kako bi se blagovremeno evakuisalo stanovni\u0161tvo s toga podru\u010dja. Komandanta mjesta je sreo na putu, pored jedne ku\u0107e, i onako s konja glasno mu prenio nare\u0111enje. \u010cuv\u0161i to, stariji musliman, koji je sjedio ispred svoje ku\u0107e, upita: \u201c\u0110eti\u0107u, je li Niko Markov gore?\u201d Kada mu je ovaj odgovorio da jeste, on \u0107e kao za sebe: \u201cE onda ja ovdje mogu mirno da sjedim\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Iz ovih i mnogo drugih primjera vidi se kakav je bio Niko markov i koliki je autoritet u\u017eivao u brigadama kroz koje je pro\u0161ao i kojima je komandovao, kao i kod naroda kuda je pro\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n
Poslije oslobo\u0111enja Niko je i\u0161ao na \u0161kolovanje u SSSR, u vojnu \u0161kolu. Bio je komandant divizije. zavr\u0161io je vi\u0161u vojnu akademiju JNA i imao je \u010din pukovnika.<\/p>\n\n\n\n
Odlikovan je ordenom narodnog heroja, Ordenom za hrabrost, Ordenom za narod I reda, Ordenom bratstva i jedinstva I reda, Partizanskom zvijezdom I reda, Ordenom za vojni\u010dke zasluge I reda, ruskim Ordenom Krasnaja znamja, i sa jo\u0161 nekoliko na\u0161ih i stranih odlikovanja.<\/p>\n\n\n\n
Umro je 1962. godine i sahranjen u Grobnicu narodnih heroja u Titogradu.<\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-content\/uploads\/vignette.png\")