![\"\"](\"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-content\/uploads\/vignette.png\")
Petar Andrijin Strugar je ro\u0111en na Strugarima oko 1760. godine. Otac mu Andrija poginuo je u borbi protivu Turaka na \u010cevu 1768. godine. Petar je vrlo mlad po\u010deo \u010detovati i boriti se protivu Turaka u brojnim bojevima po Skadarskom jezeru i drugim mjestima. Prilikom pohare Crne Gore od strane Mahmut \u2013 pa\u0161e Bu\u0161atlije 1785. godine Petar se nije htio predati turskim porobljiva\u010dima, ve\u0107 se sa jo\u0161 sedam boraca (\u010detiri Strugara, dva Vujanovi\u0107a i jedan Mihaljevi\u0107) zatvorio u pe\u0107inu pod Pavlovom gredom (vi\u0161e sela Gornjeg Ceklina), odakle su davali jak otpor Turcima, dok skoro nijesu svi izginuli. U ovom herojskom otporu Petar je bio te\u0161ko ranjen, od \u010dega se jedva oporavio. Uskoro iza ovoga Petar se preseli u Dru\u0161i\u0107e, a nakon nekoliko godina pre\u0111e u Rva\u0161e sa bra\u0107om, i to u dno Rva\u0161kog polja, kod duboke rupe, koja se nalazi sjeverno od dana\u0161nje crkve, a gdje se i danas nalazi ru\u0161evina nekada\u0161nje ku\u0107e. Odatle je mogao da stalno \u010detuje po jezeru i da sije\u010de turske buljuba\u0161e. Tako se Petar oglasi kao neustra\u0161iv borac i nepobjedivi megdand\u017eija.<\/p>\n\n\n\n
Bio je ljevak, te je tu okolnost koristio i iznenadio bi protivnika u borbi (osobito u dvoboju) i uvijek bi pobijedio. U bojevima na Livarima, na Bijelom Polju (u Zeti) i Opa\u010dcu, proslavio se kao megdand\u017eija, jer je na sva tri mjesta u dvoboju pobijedio protivnika. Ove su ga pobjede proslavile i istakle me\u0111u najglasovitije Crnogorce toga vremena.<\/p>\n\n\n\n
U Zeti je u to doba zulum\u0107ario jedan od najve\u0107ih turskih siled\u017eija, Smajil \u2013 beg Demirbegovi\u0107, iz \u017dabljaka, koji u Mahali na\u010dini vje\u0161ala, o kojima je stalno visila \u017ertva njegova terora. Pod njegovim zulumom stenjala je \u010ditava Zeta i okolina, usljed \u010dega je Petar I Petrovi\u0107, gospodar Crne Gore, razmi\u0161ljao kako bi do\u0161ao glave silnom zulum\u0107aru. Vladika pozove Petra Andrijina Strugara i ponudi mu izvr\u0161enje ovog delikatnog i te\u0161kog zadatka \u2013 naime, da pogubi Smajil \u2013 bega Demirbegovi\u0107a. Petar se rado odazvao pozivu svoga gospodara i bio je ponosan na takvo njegovo povjerenje i pri rastanku mu obe\u0107a rije\u010dima: \u201cIli \u0107u ga posje\u0107i ili svoje glave ne\u0107u donijeti\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Kako je Petar stanovao u Ceklinskoj \u017eupi, to jest u blizini Turaka i kako je stalno \u010detovao po Jezeru i okolini, poznavao je klance i bogaze do dna Zete i Humskog blata. Prirodno je da je imao vi\u0161e poznanika i sigurnih ljudi u Zeti, preko kojih se uskoro obavijesto o kretanju Demirbegovi\u0107a, kako bi izvr\u0161io dato obe\u0107anje. I, poslije odlaska na taj zadatak u Zetu, za kratko vrijeme uspije da se sretne sa krvnikom na putu iz \u017dabljaka za Mahalu. Smajil \u2013 beg je jahao na konju, nose\u0107i dvije glave koje su mu na poklon dali \u017eablja\u010dki Turci. Ta okolnost Petra jo\u0161 vi\u0161e razljuti i svakako nije htio da ga ubije iz zasjede, ve\u0107 istr\u010di pred njega, dohvati mu konja za uzdu i otpo\u010de borbu. U \u017eestokom sukobu Petar jataganom posije\u010de Smajil \u2013 bega Demirbegovi\u0107a, glavu mu odsije\u010de i sre\u0107no izbjegne tursku potjeru, koja je ubrzo uslijedila.<\/p>\n\n\n\n
Pobjedni\u010dki ratnik stigne na Karu\u010d, sa glavom silnog zulum\u0107ara, gdje ga vladika odu\u0161evljeno do\u010deka i \u010destita mu veliku pobjedu. Za ovaj veliki podvig vladika Petar preseli i naseli ga na Gornjem Ceklinu, na crkovnom posjedu, daju\u0107i mu deset rala najljep\u0161e zemlje. Dodjeljuju\u0107i mu taj posjed, vladika mu ka\u017ee: \u201cNeka si mi bli\u017ei i da te pri\u010duvam\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Ova Petrova pobjeda nad Smajil \u2013 begom Demirbegovi\u0107em bila je 1790. godine, o ovom doga\u0111aju postojala je narodna pjesma koja je, na \u017ealost, krajem devetnaestog vijeka izumrla.<\/p>\n\n\n\n
Petar Andrijin je kroz mnoge juna\u010dke podvige i zasluge postao ceklinski barjaktar. Uo\u010di velike bitke na Krusima 1796. godine Mahmut \u2013 pa\u0161a Bu\u0161atlija bio je podmitio dobar dio ceklinskih glavara, kako bi, kao i ranije, tj. 1785. godine, olako i sa najmanje gubitaka poharao sasvim Crnu Goru. I u Ceklinu i u Rije\u010dkoj nahiji bilo je nekoliko podmi\u0107enih glavara, koji su radili na tome da se Mahmutovu pohodu na Crnu Goru ne daje otpora. Pred polazak na Kruse, na plemenskom zboru, 1. oktobra 1796. godine (a bitka \u0107e biti 3. oktobra), Petar Andrijin Strugar i dva druga ceklinska barjaktara, Rade Tur\u010dinov Vujanovi\u0107 i Petar Nikolin Vukmirovi\u0107, razviju i pobodu barjake pred Ceklinjane i uzviknu: \u201cSjutra u ranu zoru polazimo svi u sveti boj protiv silnog Mahmut \u2013 pa\u0161e Bu\u0161atlije, i ako bi neko nam stao na put, prvo \u0107emo kod ku\u0107e Kosovo napraviti\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Petar sa svoja dva vjerna druga, Petar N. Dumeza \u2013 Ra\u017enatovi\u0107 i Petar M. \u0160ofranac, sa jo\u0161 63 borca odmah su po\u0161li, a kroz dva dana, zahvaljuju\u0107i takvom dr\u017eanju hrabrih barjaktara, Ceklinjani jedinstveno po\u0111u i u\u010destvuju u sjajnoj pobjedi nad Mahmut \u2013 pa\u0161om na Krusima. I u ovom boju Petar se istakao i bio je ranjen.<\/p>\n\n\n\n
Poslije ove sjajne crnogorske pobjede, vladika Petar jo\u0161 vi\u0161e ga zavoli, a pogotovo zbog uloge u plemenu, da masovno po\u0111u u taj odlu\u010duju\u0107i boj, i naredi da kada god do\u0111e u Cetinje \u2013 ima besplatan stan i hranu u Manastiru, kako on tako i njegovo potomstvo.<\/p>\n\n\n\n
Petar Andrijin Strugar bio je ne samo rijedak i priznati junak i megdand\u017eija nego i vrlo razuman i dalekovid \u010dovjek. Jednom prilikom, 1801. godine, Katunjani, zbog nekih za\u0111evica oko granica i voda, posla\u0161e Ceklinjanima 12 megdana. Megdan je bio zakazan na Poljicu bokovskom, gdje su do\u0161li ne samo megdand\u017eije nego i naoru\u017eane obije nahije \u2013 Rije\u010dka i Katunska. Vladika Petar I Petrovi\u0107 bio je nemo\u0107an da izmiri zava\u0111ene strane i o\u010dekivao je najve\u0107e krvoproli\u0107e. Kada se trebalo sje\u0107i, tj. neposredno pred sukob, Petar Andrijin istupi na popri\u0161te prvi i pozove \u010duvenog cuckog junaka i megdand\u017eiju Tur\u010dina Perovi\u0107a da se oni dva najprije posijeku. Kada su se sastali, Petar mu predlo\u017ei: \u201cBolje je umjesto da se sije\u010demo da se bratski poljubimo, da radi na sne izgine ovoliko ljudi, ovoliko Katunjana i Ceklinjana, pa da se izmirimo i kao ljudi sporazumijemo i na\u0161eg gospodara poljubimo i poslu\u0161amo\u201d. Perovi\u0107 razborito pristane na ovaj plemeniti i razumni predlog, te se poljube i pozovu sve prisutne da se pomire, a ne da se nepotrebno krvare. Ovaj Petrov gest spasi onako opasnu situaciju, na \u010demu mu je vladika osobito bio blagodaran. Na istom mjestu i u prisustvu vladi\u010dinom sporazumiju se obije nahije oko granica, voda i drugih spornih pitanja.<\/p>\n\n\n\n
Koliko je vladika cijenio Petra vidi se iz \u010dinjenice da je naredio da se rasele Donjouli\u0107i (Kalu\u0111erovi\u0107i, Perovi\u0107i i Noga\u010di) i njihovi domovi spale, zato \u0161to su ubili jedinca sina Petrova Todora (zvanog Kusjina). Ubili su ga zbog neke ranije zavade sa nekim Ceklinjanima i neke krvne osvete sa kojom Todor nije imao nikakve veze. Skoro svu njihovu imovinu vladika je darovao Strugarima, kao naknadu za izgubljenog Todora. Ovaj doga\u0111aj se odigrao 1804. godine.<\/p>\n\n\n\n
U borbi protiv Napoleonovih osvaja\u010da, Petar Andrijin Strugar je pobrao posebno vanrednu slavu. U borbi na Trojici (Boka Kotorska) 1813. godine, neki francuski oficir pozove na megdan ma kojeg crnogorskog oficira. Petar kao stari i iskusni megdand\u017eija odmah se javlja na megdan, dok mnogi iako vrlo hrabri ratnici nijesu hitali za takav dvoboj, po\u0161to su s pravom pretpostavljali da su Napoleonovi oficiri vrlo vje\u0161ti ma\u010devanju i poznati pobjednici u takvim okr\u0161ajima. Petru nijesu smetale ni postarije godine ni brojna ranjavanja. Kako je bio ljevak, i ovoga puta se pouzdao u puni uspjeh, pa smjelo pohita na odre\u0111eno mjesto, da se srtene sa svojim protivnikom \u2013 Francuzom. Na o\u010digled obadvije vojske, megdand\u017eije se pribli\u017eavaju mjestu dvoboja. Francuski oficir barataju\u0107i vje\u0161to sabljom, baca je u vis i do\u010dekuje u ruke, ra\u010dunaju\u0107i da i na taj na\u010din prestra\u0161i protivnika. Petar \u010deka na biljezi i dr\u017ei jatagan u desnoj ruci.<\/p>\n\n\n\n
Nastupa borba. Petar je u odbrani i pa\u017eljivo \u010deka momenat kada \u0107e jatagan prebaciti iz desne u lijevu ruku. Tada \u0107e iznenaditi protivnika i siguran je da \u0107e sukob rije\u0161iti u svoju korist. Tako i biva: poslije neduge borbe, u zgodnom momentu prebacio je jatagan u lijevu ruku i jednim sna\u017enim zamahom posjekao glavu francuskom oficiru, na veliko odu\u0161evljenje Crnogoraca. Pred taj odlu\u010duju\u0107i momenat Petar je neznatno bio povrije\u0111en protivni\u010dkom sabljom po lijevom ramenu, ali to vitezu crnogorskom Petru Andrijinu Strugaru nnije smetalo da dobije ovaj izuzetno zna\u010dajan megdan.<\/p>\n\n\n\n
I na Debelom brijegu (isto u Boki Kotorskoj), poslije borbe sa Francuzima, Petar je zvao na megdan nekog Francuza. Ovaj je to bez pogovora prihvatio, a Petar je i njega pobijedio.<\/p>\n\n\n\n
Petar Andrijin se u svim borbama i megdanima odlikovao primjernim heroizmom i uvijek je pobje\u0111ivao. Njega je i za to Petar I dr\u017eao za najboljeg borca i junaka svoje male Crne Gore, i svuda ga je isticao kao primjer juna\u0161tva i razboritosti, \u010dovje\u010dnosti i skromnosti.<\/p>\n\n\n\n
Petar je ranjavan 37 puta, i to vi\u0161e od no\u017ea nego od pu\u0161ke. Te rane su mu i ubrzale smrt. Umro je 1823. godine. Imao je sina Todora (Kusjinu) i unuka Stanka, koji je poginuo od Turaka na Kruskoj glavici, u Lje\u0161anskoj nahiji, 1832. godine. Time se gasi juna\u010dko ognji\u0161te i dom Petra Andrijina Strugara.<\/p>\n\n\n\n
Da bi se odu\u017eio zaslugama i slavnom djelu Petra Andrijina, vladika i gospodar Crne Gore Petar I Petrovi\u0107 Njego\u0161 je uskoro poslije njegove smrti naredio da se manastiru u Komu, u \u010dast Petra Andrijina, na\u010dini natpis ove sadr\u017eine: \u201cZri ot\u010de svjati i pomja i du\u0161i jego, Petra Andrijina od Strugara glava, junak dobar da mu nema para\u201d. Ovo je najve\u0107e odlikovanje koje je vladika i gospodar Crne Gore mogao dati ovom velikom crnogorskom vitezu i junaku.<\/p>\n\n\n\n
(Mihailo Strugar u svojim spisima, koji se \u010duvaju u Istorijskom institutu u Titogradu, fascikla 76).<\/em><\/p>\n\n\n\n