{"id":164,"date":"2020-05-22T14:54:30","date_gmt":"2020-05-22T12:54:30","guid":{"rendered":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/?p=164"},"modified":"2020-09-11T11:46:50","modified_gmt":"2020-09-11T09:46:50","slug":"razvitak-bratstva-strugar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/razvitak-bratstva-strugar\/","title":{"rendered":"Razvitak bratstva Strugar"},"content":{"rendered":"\n
\"Selo<\/a><\/figure>
\n

Selo Strugari na Gornjem Ceklinu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Na ovome mjestu prvi se nastanio Todor Mijatov, praunuk Vukosava Radivoja Lije\u0161evi\u0107a,koncem XVI vijeka.
Ovo je mati\u010dno ognji\u0161te cijelog bratstva Strugara.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

(Slika preuzeta sa instagram.com\/montenegrin.beauty<\/a>)<\/em><\/p>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

Doseljenje na Ceklin<\/h2>\n\n\n\n

Da se predak na\u0161eg bratstva \u2013 kao i nama srodnih ceklinskih bratstava Vukmirovi\u0107a, Vujanovi\u0107a i Lopi\u010di\u0107a \u2013 Vukosav Lije\u0161evi\u0107 doselio iz Pipera na Ceklin krajem XV vijeka pisali su Andrija Jovi\u0107evi\u0107 i Mihailo Strugar u plemenskoj istoriji \u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d, Andrija Jovi\u0107evi\u0107 u \u201cRije\u010dkoj nahiji\u201d, Luka Pejovi\u0107 u \u201cKriti\u010dkom pregledu\u201d (osvrt na \u201cSlike iz pro\u0161losti Ceklina\u201d), Pavle Rovinski u djelu \u201cCrna Gora u pro\u0161losti i sada\u0161njosti\u201d, kao i drugi pisci. Za to im je poslu\u017eilo dobro sa\u010duvano narodno predanje. Narodno predanje se\u017ee i dalje, pa ka\u017ee da se predak Vukosavov, zvani Lije\u0161 (po kome je Lije\u0161evi\u0107), doselio u Pipere iz Drobnjaka, gdje je dospio sa grupom srodnika iz Bosne. Ovo i ovakvo narodno predanje nadopunjuje, potvr\u0111uje i osvjetljava i literatura, kao i istorijska gra\u0111a cetinjskih i sarajevskih muzeja. Janko Lopi\u010di\u0107 je s pa\u017enjom objedinio narodno predanje s navedenom literturom i kori\u0161\u0107enom istorijskom gra\u0111om i do\u0161ao do interesantnih podataka o na\u0161im najstarijim precima i njihovim srodnicima, o vremenu odseljenja iz zapadne Bosne i pravcu kretanja sve do dolaska na Ceklin. (1)<\/p>\n\n\n\n

Bosna je nekoliko stotina godina bila popri\u0161te krvavih sukoba izme\u0111u katolika i pravoslavaca s jedne i bogumila s druge strane. Ti sukobi (gra\u0111anski rat) trajali su kroz \u010ditave XII, XIII, XIV i polovinu XV vijeka, \u0161to je stotinama hiljada \u017eivota platio narod Bosne.<\/p>\n\n\n\n

U tom stravi\u010dnom me\u0111usobnom satiranju, narod je bezglavo bje\u017eao, uglavnom ka Hercegovini, a odatle se djelimi\u010dno i dalje pomjerao. Tako je jedna srodni\u010dka grupa porodica pravoslavne vjere, njih \u0161est (sa vi\u0161e od pedeset \u010dlanova), iz okoline Travnika sedamdesetih godina XIV vijeka (oko 1370. godine) dospjela u Hercegovinu i nastanila se na terenu Rudine \u2013 Banjani. Mje\u0161tani ove doseljenike nazovu Novljani, vjerovatno zato \u0161to su za njih bili novi, tj. tek doseljeni. Iz neutvr\u0111enih razloga, nakon desetak godina boravka tu, pet od ovih \u0161est porodica po\u0111e ka Durmitoru, tra\u017ee\u0107i novo prebivali\u0161te. One tamo iznenade mje\u0161tane \u2013 starosjedioce Kri\u010dane, ubiju im poglavicu (2) i uspiju da ih protjeraju preko Tare. Ona \u0161esta porodica \u0161to je ostala u Banjanima, odnosno u Rudinama, vjerovatno se orodi s mje\u0161tanima, a jedan njen \u010dlan, zvani Puno\u0161, oko 1420. godine doseli se na Njegu\u0161e, gdje nakon davdesetak godina dovede i svoja dva bratu\u010deda (bra\u0107u od stri\u010deva) \u2013 Eraka i Raji\u010da. (3)<\/p>\n\n\n\n

Jedan od Novljana doseljenika u Drobnjak, zvani Lije\u0161 (ro\u0111en u okolini Travnika izme\u0111u 1330. i 1340 godine), po\u0161to ubije dvojicu srodnika, oko 1385. godine, dobjegne u Pipere i nastani se u selu Stijeni (zaselak Zadolje). Tu uskoro postane knez, formira porodicu i oko 1390. godine podigne hram posve\u0107en Sv. \u0110or\u0111iju, svojoj krsnoj slavi. (4) Lije\u0161 je imao dva sina, od kojih starijeg zapopi, ostavljaju\u0107i mu uamanet da \u010duva taj hram, kao i popovsko zvanje u porodici. (5) Drugi Lije\u0161ev sin je imao tako\u0111e dva sina, ali ni njihova imena nijesu sa\u010duvana. Od jednog poti\u010du bratstva Lazarevi\u0107i, Mati\u0107i i Alagi\u0107i, (6) a od drugog je Radivoje, koji je mlad poginuo u borbi protiv Turaka kod Podgorice (dana\u0161njeg Titograda), oko 1480. godine. Od Radivoja ostanu \u017eena Tijana (7) i sin\u010di\u0107 Vukosav od pet do \u0161est godina.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 u to strahovito bruno i nemirno vrijeme svakodnevnih borbi s Turcima, u Pipere dolazi i tra\u017ei uto\u010di\u0161te Leka Klimen\u0107anin, bje\u017ee\u0107i iz svoga zavi\u010daja Klimenata. On se zadr\u017eao izvjesno vrijme u Stijeni Piperskoj i zagleda se u Tijanu. I pored toga \u0161to je svoju porodicu ostavio u Klimentima, (8) on je uzima za \u017eenu i po\u0111e s njom u potrazi za novim i sigurnijim uto\u010di\u0161tem. Leka zatim dolazi do zetskoga gospodara Ivana Crnojevi\u0107a, koji je ba\u0161 u to vrijeme boravio na gradu Obodu, tada zvanom Obodnik (od 1482. do 1485. godine), i zatra\u017ei uto\u010di\u0161te. Ivan mu (izgleda, kao poznatom i uglednom \u010dovjeku) dade ve\u0107i dio crkovine na Gornjem Ceklinu i naseli ga na bogatom posjedu. No, Tijana je mnogo \u017ealila za sinom, kojega bje\u0161e ostavila malena i neza\u0161ti\u0107ena u Piperima. Stalno je nagovarala mu\u017ea da po\u0111e za njega i da ga prihvati. Na kraju je uspjela: Leka pristane da po\u0111e u Pipere i da ugrabi i dovede malog Vukosava. Prije polaska na taj put pitao je \u017eenu kako \u0107e prepoznati maloga, a ona mu re\u010de: \u201cLako \u0107e\u0161 ga prepoznati, po\u0161to je on, otkako mu je otac poginuo, stalno tu\u017ean; malo se dru\u017ei sa seoskom djecom i skoro je uvijek uplakan\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Leka na dobrom konju krene i kriju\u0107i se pri\u0111e zaseoku Zadolje. Prikriven je motrio na djecu, kako bi ustanovio koje je od njih Vukosav. I tek drugi ili tre\u0107i dan ustanovi da je Tijanin sin zaista usamljeno i neveselo dijete, od svojih pet \u2013 \u0161est godina. Oprezno ga uzme k sebi nakonja i neprimije\u0107en po\u0111e natrag, hitaju\u0107i da \u0161to prije stigne na Gornji Ceklin.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 iste no\u0107i srodnici su ustanovili da je Vukosav ugrabljen i odveden, pa se njih desetak uputi u potjeru za Lekom. Njegov trag su pratili po kazivanju mje\u0161tana. Potjera je bila uporna i neumorna. Uspjela je da stigne Leka s Vukosavom na mjestu zvanom Lalino \u017edrijelo, u selu Peli\u0161i. Do\u0161lo je do sukoba, u kojem Leka ubije dvojicu Pipera, (9) nakon \u010dega se ostali vrate natrag.<\/p>\n\n\n\n

Tijana je bila vi\u0161e nego sre\u0107na kada je ugledala svoje dijete. I Leka je s njom dijelio sre\u0107u, raduju\u0107i se \u0161to je uspio u tom te\u0161kom poduhvatu.<\/p>\n\n\n\n

Leka je uskoro sa Tijanom imao sina Krsti\u0107a, kojega, kao i Vukosava, o\u017eeni, podijeliv\u0161i im veliki i dobri posjed. Gornji kraj dodijeli Krsti\u0107u, a donji kraj Vukosavu. Tako su, po mjestu stalnog naseljenja na Gornjem Ceklinu, Krsti\u0107evi potomci nazvani Gornjaci, (10) a Vukosavovi \u2013 Donjaci. Pred smrt Leka im ostavi u amanet da svaki ubudu\u0107e slavi krsnu slavu svojih predaka, (11) tj. Gornjaci njihovu, svetog Nikolu, a Donjaci svoju, svetog \u0110or\u0111a. Dao im je poslednji blagoslov, sa \u017eeljom da vje\u010dno u najljep\u0161oj ljubavi i slozi \u017eive i napreduju.<\/p>\n\n\n\n

Vukosav Radivojev Lije\u0161evi\u0107 imao je dva sina, Baja i Grujicu. Bajo je imao sinove Mijata (12) i Vujana, (13) od kojih poti\u010du dva velika ceklinska donja\u010dka bratstva \u2013 Strugari i Vujanovi\u0107i. Drugi Vukosavov sin, Grujica, imao je sinove Vukmira (14) i Bori\u0161u. Od Vukmira je veliko bratstvo Vukmirovi\u0107i, a od Bori\u0161e su Lopi\u010di\u0107i, tako\u0111e veliko ceklinsko bratstvo.<\/p>\n\n\n\n

(Janko Lopi\u010di\u0107 u \u201cRodoslovniku bratstva Lopi\u010di\u0107i\u201d)<\/p>\n\n\n\n

____________________________________<\/p>\n\n\n\n

(1) J. Erdeljanovic: \u201cStara Crna Gora\u201d i \u201cPiperi\u201d; A. Labudovic: \u201cDrobnjaci\u201d; S. Tomic: \u201cBanjani\u201d; M. Karanovic: \u201cIseljeni Drobnjaci\u201d; F. Racki: \u201cBogumili i patareni\u201d; S. Pa\u0161agic: \u201cKratka uputa o pro\u0161losti BiH\u201d; L. Kosoric: \u201cMemoari\u201d.<\/p>\n\n\n\n

(2) Po narodnom predanju, Novljani ovom kricanskom poglavici raspore drob, po cemu se od tada ovaj kraj naziva Drobnjak.<\/p>\n\n\n\n

(3) Od Puno\u0161e, Eraka i Rajica proistice vecina njegu\u0161kih bratstava (plemenska jacica), i to: Puno\u0161evici, Bogdanovici, Ota\u0161evici, Milo\u0161evici, Pejovici, Parace, Petrovici, Popovici, Stani\u0161ici, Ka\u0161celani, Beciri, Markovici, \u0160evaljevici i Radonjici.<\/p>\n\n\n\n

(4) Ovaj hram (crkva) bio je veoma veliko zdanje. Obnovljen je 1834. godine, a danas je u ru\u0161evinama.<\/p>\n\n\n\n

(5) U bratstvu Popovici do drugog svjetskog rata bilo je (s koljena na koljeno) vi\u0161e od dvadeset sve\u0161tenika, po cemu su se i prozvali Popovici.<\/p>\n\n\n\n

(6) Jedan od predaka pomenutih piperskih bratstava je i vojvoda Lije\u0161 (na petom ili \u0161estom pasu od zajednickog pretka Lije\u0161a), koji je poginuo u Skadru 1630. godine (vidi pjesmu \u201cTri su\u017enja\u201d u \u201cOgledalu srpskom\u201d).<\/p>\n\n\n\n

(7) Tijana je bila kcerka Puni\u0161e Tujovica Cvijanovica, iz sela Slatine (u Bjelopavlicima). Ovo bratstvo je izumrlo.<\/p>\n\n\n\n

(8) Od Lekina sina Usena \u017eivi i danas potomstvo, koje se preziva Vrata i \u0110onovici (Klimenti, sjeverna Albanija).<\/p>\n\n\n\n

(9) Ovo mjesto pogibije dvojice Pipera po tome se nazove Piperi, a ne \u2013 kako pi\u0161e Andrija Jovicevic (u knjizi \u201cRijecka nahija\u201d, str. 539) po tome \u0161to su sredinom XVI vijeka do tog mjesta dolazili Piperi da interveni\u0161u u korist svojih srodnika Drobnjaka, koje su, navodno, Gornjaci htjeli da rasele. Jer tada je i Gornjaka i Donjaka bilo do desetak porodica, pa im je bilo u interesu da \u017eive u slozi, nasuprot jacim bratstvima u selu.<\/p>\n\n\n\n

(10) Gornjacka bratstva u Ceklinu su: \u0110ura\u0161kovici, Kostici, Jankovici, Ra\u017enatovici, Jovicevici, Pejovici, \u0160ofranci i Tatari. Sva su, neka potpuno a neka djelimicno, sacuvala porodicni rodoslov, kao i zidine (tj. kuci\u0161te) u Gornjem kraju, odakle im rodonacelnici i poticu, osim Tatari.<\/p>\n\n\n\n

(11) Donjaci, tj. Vukosavovi potomci, nasljeduju krsnu slavu sv. \u0110ordija od pretka Lije\u0161a, koju je on donio iz zavicaja, iz okoline Travnika, kao i njegovi srodnici na Njegu\u0161ima i u Drobnjacima (a to su drobnjacka bratstva: Cerovici, Vulevici, \u0110urdici, Tomici, Krstajici, Milo\u0161evici, Vukovici, Abazovici, Lazarevici, Srdanovici, Srbljakovici, Colovici, Kaljevici, Jak\u0161ici, Memedovici i Vilotijevici). Jedino pomenuta bratstva u Piperima, pod pritiskom \u201cjacice\u201d, Pipovih potomaka, davno, oko 1500-1550. godine, napustile su staru slavu i slave sv. Arandela i sv. Tomu.<\/p>\n\n\n\n

(12) Od Mijata su Strugari, koji su se prevobitno prezivali Mijatovici, i to do sredine XVII vijeka, kada su se, po preseljenju na Strugare, poceli prezivati Strugari. Skoro cjelovit bratstvenicki rodoslov je sacuvan.<\/p>\n\n\n\n

(13) Od Vujana su Vujanovici, kao i ogranci: Ma\u0161anovici, Petricevici i Markovici, nazvani po Vujanovim sinovima: Ma\u0161anu, Petricu i Marku. Rodoslov je sacuvan samo za Petricevice.<\/p>\n\n\n\n

(14) Od Vukmira su Vukmirovici, kao i ogranci bratstva: Dragojevici i Kraljevici. Od Bori\u0161e su Lopicici, tako da su od Vukmira i Bori\u0161e sacuvani cjelokupni rodoslovi.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Razvitak bratstva Strugari<\/h2>\n\n\n\n

Strugari vode porijeklo od Vukosava Radivojeva Lije\u0161evi\u0107a, danas zvanih Popovi\u0107a, iz Zadolja sa Stijene u Piperima. Ovu rodbinsku vezu priznaju i Piperi, jer im je predanje u \u017eivoj uspomeni, a to krvno srodstvo su posvjedo\u010dili i 1782. godine, prilikom sva\u0111e izme\u0111u Donjaka i Gornjaka u Ceklinu. Ova je sva\u0111a izbila zbog obnove hrama sv. Velikomu\u010denika Georgija na Gornjem Ceklinu, pa je u njoj s jedne i sdruge strane palo nekoliko glava i do\u0161lo \u010dak do toga da se me\u0111usobno i istrijebe. Gornjaci, kao mnogobrojni, uporno su zahtijevali da hram bude ponovo kr\u0161ten i posve\u0107en sv. Nikoli, njihovoj krsnoj slavi, ali su Donjaci svoje zahtjeve borbom ostvarili i hram je zadr\u017eao naziv sv. Georgija.<\/p>\n\n\n\n

Prilikom te sva\u0111e, Piperi su bili gotovi da do\u0111u u pomo\u0107 svojim po krvi srodnim Donjacima (da se taj krvavi spor nije prije toga okon\u010dao), isto kao \u0161to su dolazili do na Had\u017eove vrbe vi\u0161e \u017dabljaka pod vo\u0111stvom svoga \u010duvenog prvaka Savi\u0107a Radojeva Savovi\u0107a, koji je odatle uputio Gavrilu Prelovu Jankovi\u0107u i Marki\u0161i Savi\u0107evu \u0110ura\u0161kovi\u0107u poruku da sklope mir s Donjacima, bez njihovog (piperskog) dolaska i u\u010de\u0161\u0107a. (Ovo potvr\u0111uje i pismo na\u0111eno u Pera Lazova Jankovi\u0107a 1882. godine, koje glasi: \u201cOt mene, Savi\u0107a Radojeva Savovi\u0107a i sviemi glavara Stijenjanih i Piperskih pozdrav Gavrilu Prelovu Jankovi\u0107u i voivodi Marki\u0161i \u0110ura\u0161kovi\u0107u, \u010dujemo i razumijemo da ste se zakrvili sa na\u0161im a va\u0161om bra\u0107om Donjacima, sa toga vi \u010dinimo \u017enanje i avizanje kako bog ljubi i dobrih ljudi da se pomirite kano prava bra\u0107a ot edne majke da se dalje ne koljete i krvarite, i \u010dinite zla sebe, a ina\u010de ako taj zlo\u010din ne prekinete, ere smo mi na kavan svojima srodnicima prite\u0107i u pomo\u0107 ako im do\u0111e do pre\u0161e i daste zdravo\u201d.)<\/p>\n\n\n\n

Rodona\u010delnik od kojega Strugari vode svoje porodi\u010dno razvi\u0107e jeste Mijat Bajov, koji je stanovao u mjestu zvanom Bori\u0161e. Izme\u0111u dana\u0161nja dva gornjoceklinska sela, Vukmirovi\u0107a i Lopi\u010di\u0107a, ru\u0161evine njegove ku\u0107e i danas se vide.<\/p>\n\n\n\n

Mijat je imao sina Todora, jednog od najistaknutijih Ceklinjana toga vremena. Prilikom napada Turaka na Crnu Goru, na pravcu Ivanova grada Sokola uhvatio je u borbi \u017eiva Isaj \u2013 bega, vo\u0111u operativnog odreda. Za nagradu dobio je od gospodara izvjestan dio crkovine na Strugarevu, pa se preselio iz Bori\u0161a na darovanu mu imovinu Strugarevo, gdje njegovo potomstvo i danas \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

Strugarevo je bilo skoro svo crkovina \u2013 ne samo ono ispod sada\u0161njeg na\u0161ega sela nego i Vinogradine, gdje je bio vinograd Ivana Crnojevi\u0107a, po \u010demu i nosi dana\u0161nji naziv. To potvr\u0111uje i Ivanova gramata od 1485. godine, kao i \u201cKrasovulj Cetinjski\u201d, vjeran prepis dokumenta koji se nalazi u manastiru Vranjini, u kome se ka\u017ee: \u201cNajprevo prilo\u017eih na donje dobro vinograd moj da se ima vina gotova polovina predavati crkvi svake godine\u201d i \u201cjo\u0161\u010de prilo\u017eih Strugare sve po me\u0111i sa metehom ih\u201d. Tako\u0111e je crkovna imovina bila i kod sv. Tekle, u Stoim \u2013 polju, \u201c12 kvarata svedbe p\u0161eni\u010dne, kao i pod ku\u0107i\u0161te Ratka Ostojika dva stara i dva \u0161estaka sjedbe i okolo te zemlje pe\u010da dubrave\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u ove crkovne imovine, koju je Ivan Crnojevi\u0107 prilo\u017eio crkvi sv. Gospo\u0111e na Cetinju, stojali su na mjestu zvanom Grab crkovni kmetovi \u2013 radnici, koji su crkvi radili i prihod sa crkvene imovine sabirali. Temelj njihove ku\u0107e i danas se poznaje, i zove se Velje ku\u0107i\u0161te, jama\u010dno po veli\u010dini ku\u0107e, \u0161to se vidi i po samom obimu.<\/p>\n\n\n\n

Zemlji\u0161te koje je tada darovano Todoru zove se Strugarsko polje, a onaj ostatak \u2013 Crkovno polje. Njih dijeli (jedno od drugoga) samo jedan mergin \u2013 cilj. Dio Crkovnog polja trampio je vladika Petar I sa Petrom Nikolinijem Kraljevi\u0107em 1816. godine za Studenjak, Vola\u010dku njivicu kod Karu\u010da sa udutom do vrh Leperi\u0107a i Be\u010dkog oka, a dio je darovan Petru Andrijinu Strugaru 1790. godine. Poslije pogibije Petrova sina i unuka, ovaj drugi dio prodat je popu Luki Petrovu \u0110ura\u0161kovi\u0107u 1842. godine, na ime izdr\u017eavanja Stane, samohrane \u017eene poginulog Kusjine Petrova, a ovaj ga je prodao Strugarima 1865. godine, prilikom selidbe iz Crne Gore u Dra\u010d, u podru\u010dje tursko, zbog neke nepravde u\u010dinjene mu od strane vojvode Mirka Stankova Petrovi\u0107a i vojvode \u0110ura Martinovi\u0107a, prilikom zajedni\u010dke gradnje mlina na Bostanima, na Rijeci Crnojevi\u0107a. Tako je sva biv\u0161a crkovina (crkovna imovina) na Strugarevu postala svojina Strugara.<\/p>\n\n\n\n

Zna se, dakle, da Strugari vode porijeklo od doba Mijata Bajova, od kojega im po\u010dinje posebno te\u0107i porodi\u010dno razvi\u0107e, ali se ne zna koliko je porodi\u010dnih pasova bilo od Vukosava Radivojeva Pipera do Baja. Po pribilje\u0161kama staroga Ilije Stankova Strugara iz godine 1850., genealogija bratstva od Vukosava do danas stoji ovako kako je prikazana u narednom poglavlju, u Rodoslovlju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Tekst koji ste upravo pro\u010ditali je preuzet iz knjige “Strugari, bratstvo u Ceklinu”,<\/strong> autora Bla\u017ea Andrijina Strugara, izdanje 1983. godine.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Selo Strugari na Gornjem Ceklinu Na ovome mjestu prvi se nastanio Todor Mijatov, praunuk Vukosava Radivoja Lije\u0161evi\u0107a,koncem XVI vijeka.Ovo je mati\u010dno ognji\u0161te cijelog bratstva Strugara.…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-164","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-rodoslov"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=164"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":746,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/164\/revisions\/746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=164"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=164"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/strugari.me\/rodoslov\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=164"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}