Pleme Ceklin se brzo umnožilo i širilo, pa su Ceklinjani ubrzo osvojili teritoriju koju su držali starosjedioci Bjelice, koja se prostirala u granicama današnje Riječke nahije. Kako su se više silili i namnožavali sve su se više osmjeljavali da pokreću čete protiv starih neprijatelja – Turaka. Grad Žabljak i okolna mjesta, koja su držali Turci, bili su im trn u oku. Žabljački Turci, videći takav uspon susjednih im Ceklinjana, stalno su s njima vodili svađe i međusobne borbe. Jedna od takvih bila je i borba sredinom XVIII vijeka.
Ljevač Osman-aga, iz Žabljaka, podigne četu od trideset biranih Žabljačana i prijeđe u Bobiju, koja tada bijaše svojina Cetinjskog manastira, a koju su koristili Ceklinjani za ispašu.
Ova turska četa je na vrijeme primijećena, pa je to javljeno Jovu Đuraškoviću. Jovo je odmah pokupio četu i sa njom pošao u Bobiju. U toj četi bio je i čuveni junak i harambaša svoga vremena Petar Andrijin Strugar.
Četa je raspoređena u tri dijela: jedan dio od Vukovačke gore, drugi od Žabljaka, a treći od Bobije – za napad. U prvom sudaru pogiboše braća Ahmet-beg i Ibrahim-beg. U toj borbi je poginuo i Ljevač Osman-aga, harambaša turski. U toj borbi Ceklinjani posjekoše dvanaest turskih glava. Od strane Ceklinjana pogiboše dva, a rani se šest boraca. Jedan od poginulih bio je Drago Petrov Strugar.
Ne zna se tačno da li je ovo bilo baš prvo ceklinsko četovanje protiv Turaka na istočnoj granici Crne Gore (ona su u to vrijeme bila česta), ali se ova borba uvršćuje među prve borbe i četovanja Ceklinjana protiv Turaka sredinom XVIII vijeka.
(“Slike iz prošlosti Ceklina”, strana 127 do 131).
Tekst koji ste upravo pročitali je preuzet iz knjige “Strugari, bratstvo u Ceklinu”, autora Blaža Andrijina Strugara, izdanje 1983. godine.